Živio je jedan čovjek u staro-majdanskoj okolini po imenu Huso.Ovome Turčinu umrije žena i ostavi iza sebe jedno muško dijete,kome je bilo ime Alija.Alija bijaše star dvanaest godina,kada mu je mati umrla i na onaj pravedni svijet otišla.
Otac njegov dao ga je u mejtef kod jednog dobrog hodže,koji je Aliju naučio da bude čistog srca i duše,a dobroga vladanja.Svakoga vakta umivao se i Bogu molio,nikad nije griješio ni zlo činio,te je tako bio omilio Bogu i ljudima.
Otac Alijin,kao udovac oženi se i dovede sebi za ženu mladu i lijepu djevojku.Sin mu Alija poštovao i iskreno ljubio svoju maćihu,kao rođenu mater.Nepoštena ova žena zaljubi se u svoga pastorka i htjede njegovo svetačko srce i dobru dušu na zlo okrenuti.Alija kao bogobojažljiv momak odbije svaku ponudu,koju je maćiha zahtjevala.Kad joj Alija ne učini po volji,poče snovati kako će Aliji doći i s ocem ga zavaditi,a obraz mu pred svijetom ocrniti.
U ono vrijeme su ljudi za poštenje i obraz gubili.Maćiha još jedan-put ponudi Aliji njenu namjeru,ali kad se ovaj naljuti i njoj zaprijeti da će sve svome ocu kazati,što ona hoće s njim,ona se prepadne te požuri da ga oblaže kod oca njegova.Jednog dana učiniće čovjeku:¨“Čovječe,dina mi i imana,tvoj sin a moj pastorak Alija ne da mi mira“.
Toga je dana Alija u polju trnavskom kosio livadu.Otac Alijin čujući ovo od žene,u velikom gnjevu i jarosti zaboravi da je Alija poštenoga srca i dobre duše.Doleti na livadu sinu,istrgnu mu kosu,te mu jednim mahom odrubi glavu.Pravedni Alija poleti onako bez glave,te će uz jedno brdo,i Bog zna kuda bi otišao,da ne vidi jedna žena,pa ne povika:“Gledajte ljudi insana bez glave“.Čim je ova žena viknula,padne tijelo na ono isto mjesto,gdje je turbe sagrađeno.I glava dođe tijelu i sjedini se.Alijin otac okameni se onog časa onako sa zamahnutom rukom i kosom.Ljudi saznadu što je bilo,te uzmu okamenjenog oca i donesu ga sinu gaibiji.Svetac se smiluje i moćni Allah povrati mu život.
On otiđe kući i pušticu ženu posječe.Preko noći tijelo je Alijino svijetlilo kao sunce,te noći provre vrelo,koje se i danas nalazi kraj turbeta.Muhamedovci videći božiju moć i svetački kuvet,da pristoji,prozovu sveca „Hazreti Alija“,a nad tijelom naprave turbe,te mu se i danas mole i pale „sviću“,sjećajući se te starine i pripovjedaju sudbu božiju i svečevu.
*Predanje je zabilježio P.Mirković(1890);U seoskim sredinama muslimanskog stanovništva u Bosni hazreti Alija je poštovan kao svetac,kojeg seljaci često identifikuju s hrišćanskim sv.Ilijom.
Izvor:V.Palavestra-Historijska usmena predanja iz BiH(2004).