SEVDALINKE

Sevdalinke su ljubavne pjesme iz naroda ili autorizirane koje narod prihvata kao svoje,posebne su ljepote,melodičnosti i šarolikog sadržaja.  Pjevaju  o  domovini, kraju, planini, rijeci, jezeru, gradu, selu, cvijeću, ptici, konju, djevojci, ljubavi, veselju, tuzi, tragediji, suncu, mjesecu, zvijezdama itd.

Evo naslova samo nekih:

Alija se do jezera krade;

Ašikovah tri godine dana;

Banja Luko i ljepote tvoje;

Blago suncu i mjesecu;

Bol boluje mlad Omere;

Bosno moja poharana;

Bosno moja visokih planina;

Butum Tuzlu opasala guja;

Čekala sam kraj prozora;

Čudila se u az-bašči trava;

Čudna jada od Mostara grada;

Djevojka pita slavića;

Dvije su se vode zavadile;

Falila se žuta dunja;

Ima l*jada k*o kad akšam pada;

Ja zagrizoh šareniku jabuku;

Ječam žele Tuzlanke djevojke;

Kolika je Jahorina planina;

Kolika je u Prijedoru čaršija;

Kol*ko ima odavde do mora;

Kraj tanahna šadrvana;

Lastavice,lasto;

Lijepi li su mostarski dućani;

Mala,mala iz Novog Pazara;

Mehmed-paša tri cara služio;

Mustafu majka budila;

Niz polje idu sejmeni;

Od kada je Banja Luka postala;

Od kada je Banja Luka postala;

Oj Prijedore,pun si mi sevdaha;

Oj Zumreta,dušo moja;

Okreni se niz đul-baštu;

Pod Tuzlom zeleni se meraja;

Pokraj Save bagrem drvo raste;

Rasti,rasti moj zeleni bore;

Sa Gradačca bijele kule;

Sa Igmana pogledat je lijepo;

Sarajčice ne luduj;

Sedamdeset i dva dana,

Sjajna zv*jezdo gdje si sinoć sjala;

Sjajni mjesec na Trebević sjeo;

Slavuj pjeva na beharli grani;

S one strane Plive;

Snijeg pade na behar na voće;

Sve Rahićke nano;

Što *no mi se Travnik zamaglio;

Što *vo nema od Drine vedrine;

U đul-bašti kraj šimšira;

U lijepom starom gradu Višegradu;

Vrbas voda nosila jablana;

Zaprosio Alija u matere Sevliju…

Izvor:Husejn Dedić-Karakteristična bošnjačka leksika (SA 1998.)