OMER Ć. IBRAHIMAGIĆ: DAIDŽA

Goli otokNapomena:“Daidža“ je brat Šade,Vezirke,Mijase,Hamdije i Mugdima(hafiza Ahmeta) Mesihovića iz Vitine!Mujo Mesihović!

Je li mu se javilo u pameti da revolucija guta

svoju djecu

dok je teglio nebrojene kante s morskom

vodom na vrh ogoljenog ostrva,

i potom ih revnosno izlijevao u jedno veliko

ništa?!

Hercegovci su,ko zapete puške,čekali avaz iz

Francuske,

a namjesto toga se za 4 mjeseca provukla tek,

štura dopisnica iz Bakra.

Kratko je napisao da je dobro.Da je zadovoljan.

Svi su odmah znali da nije u pitanju Bakar.

Daidža se spremao za Pariz,a spremili su ga

na Goli otok.

Do tamo mu putovnica nije trebala.

Sestre su,u strahu,dumale da su ga oteli strani

špijuni.Kad ono naši.

Prav-zdrav,ostavio je 26 mjeseci u

onovremenskom paklu i

vratio se kad su skoro svi zaboravili da ga je

bilo.

Prije toga je radio poslove partizanskog

komandanta,

završio diplomatsku školu i naučio dva jezika.

Potegao i u Francusku,za ambasadu se spremao

Koloplet ga je vratio u Beograd da udari glanc

na sve.

Tamo je zabetonirana njegova budućnost.

Kao brojni,zglave nije bio kriv!

Do kraja života će se uredno javljat,na svako

malo,

nadležnim u Sarajevu kao protivdržavni element

Radiće za zlatare iz Majdanpeka i Bora.Znaće

ga sve kafane.

Neće besjediti o golgoti u morem okruženom

gulagu već o životu dunjalučkom.

Ljudi će ga slušat otvorenih usta jer će,

i pored ponižavanja i potonuća,znati i moći

reći više od drugih.

Neće napraviti nikakvu diverziju.Diverzije će,

nekoliko godina kasnije,

smišljati oni kojim se redovno javljao zbog

grijeha iz prošlosti.

Mati će ocu šaptom govorit:“Kakav je to

čovjek bio!Sada je to drugi insan!“

Meni to nije bilo bistro jer nisam poznavao

onog prvog.

Čudilo me:kako možeš biti prvi pa drugi?!

Čudilo me,a nikad ih ne upitah šta im to znači!

Ja sam,iz ove vizure,znao samo onog drugog,

dragog daidžu.

Pamtim ga po bijelim košuljama što na vaniliju

mirišu.

Slikam ga:nostalgičan,blag osmijeh i visoko čelo.

Nekako preveć miran.

Dok trpa ruke u džep i kao pravi predstavnik

borskih zlatara

puni tašnice mojih sestara šuškavim

novčanicama države.

Kojoj nije bio dovoljno dobar,a koja ga je,bez

obzira na sve,

poslala na višegodišnje ljetovanje.

Tek da pocrni iznutra i promijeni strašne ideje

koje nikad nije ni imao!

Izvor:Ćilibar i perle,TZ 2008.(drugo izdanje)

Izbor:Kemal Mahić

1210 Posjeta 1 Posjeta danas