DŽAFER OBRADOVIĆ: KIŠNA MOLITVA

cvijece_sunce

Ako,Bože Svemogući,već stvaraš život iz vode,na vodi,u vodi i pomoću vode i ako iz oblaka Svojih vodu obilno spuštaš i činiš „da uz njenu pomoć,raste žito i bilje i  bašče guste i ako u Tvom džennetu već teku tolike vode krijeposne i razgaljuju duše pravednika,od čega onda stvaraš spodobe koje se vode plaše više od vatre džehennemske i koje po svijetu nered čine?Naslučujem zašto ih stvaraš,ali pojmiti ne mogu od čega ih stvaraš?Od praha,dima,sumpora,vatre?Vjerovatno baš od vatre,čim ae toliko plaše vode.Ti kažeš:“…pa ti vidiš kišu kako iz oblaka pada,i kad je On na one robove Svoje na koje želi prolije,oni se odjednom radošću ispune“.Bože Milostivi,oprosti mi,ali Ti,ili kišu Svoju blagodarnu ne prolijevaš po svima ravnomjerno,ili neki od robova tvojih odveć i ne vole kišu Tvoju i ona ih radošću ne ispunjava,nego tugom i žalošću,strahom i zavišću,bolom i odvratnošću,smutnjom i mržnjom.Ovaj svijet,koji si Voljom Svojom i Mudrošću Svojom stvorio ni iz čega,da bi ljudima iskazao Milost Svoju i Dobrotu Svoju i da bi u njima pobudio ljubav i zahvalnost prema Tebi,jedina je sjajna i živa grudica u beskrajnoj tamnoj pustinji,jedina zelena bašča u moru ništavila.A ne bi ovaj svijet bio ni sjajan ni živ ni zelen da nije vode koju Si stvorio.Najčudesnija,najdragocjenija i najljepša stvar,pored Ljubavi i Milosti Tvoje,kojima Si obdario ovaj svijet,je voda Tvoja.

Ali,ovaj svijet,uz sve druge razloge i načine,dijeli se još i na one koji vole i poštuju vodu i one koji je mrze i klone je se.Oni koji vole vodu,vole i život koji Si iz vode stvorio,a oni koji je mrze i obezvrjeđuju,mrze i uništavaju i život.Samo Ti,Bože Sveznajući,znaš kojih od ove dvije vrste na svijet ima više.Ali,da Si za ove druge,vodomrsce i životomrsce,pripremio široka prostranstva džehennemska,gdje vatre ima u izobilju,a vode ni za lijeka,jasno je i nama smrtnicima.Nejasno nam je samo hoće li se ovi nezahvalnici u džehennemskoj vatri osjećati nelagodno ili će im džehennem biti mjesto blaženstva,uživanja i beskrajne sreće.Tu se barem neće trebati umivati i čistiti.a moći će žariti i paliti do mile im volje.Ti najbolje znaš,ja samo ponešto naslućujem,ali mi se čini da bi za njih voda bila veća kazna negoli vatra džehennemska.

Oni koji su duše svoje Iblisu prodali,u čijim njedrima puhaju vihori prokletstva i čije utrobe razdiru nečasive sile zlobnosti,oholosti i pohlepnosti,oni koji po svijetu zlo siju i nepravdu čine,oni remete Tvoj red na Zemlji,red koji Si Ti darovao ovome svijetu kao uvjet njegovog postojanja,blagostanja i sreće.Na tvoju Milost oni odgovaraju nezahvalnošću,na Tvoje Sveobilje-svojom bijedom,na Tvoju Životodajnost-svojim rušilaštvom,na Tvoju Ljepotu-svojim prostaklukom.Sebični su i uskogrudi,krvoločni i bezdušni,lakomisleni i nerazboriti.

Ti,Bože Svemogući,kažeš:“Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa,kojim se onda hrane ljudi i stoka.Pa kada se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kada stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari,dođe zapovijed Naša,noću ili danju,i Mi to pokosimo kao da prije ničega nije ni bilo.Eto,tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli“.Ali,oni,drznici i nezahvalnici,ne razmišljaju.Tvoji dokazi njima ništa ne znače.Pa ni voda,koju Ti daješ,ni kiša koja zemlju ponovo oživljava,ni kapljice rose na ružinom pupoljku,ni beskrajni oceani ni riznice života,ni oblaci koji nebom plove,ni lađe koje se na vodi održavaju,ni bistra vrela koja izviru iz zemljišne utrobe,njima nisu dokazi Tvoje mudrosti i Tvoje milosti.A zar na svijetu ima nešto što je vrijednije i ljepe od vode!?Ima li išta na svijetu svetije od kišnih kapi koje upija žedna zemlja!?Ima li nešto raskošnije od polja poslije obilne kiše i nešto umiljatije od potočića u šumskom gustišu!?Ima li na svijetu išta starije od vode i išta krepkije,izdašnije i novije od nje!?A ni prema čemu drugom na ovome svijetu ljudi nisu toliko nezahvalni i nehajni kao prema vodi i životu koji iz nje nastaje i raste.Umjesto da usrećuje,oplemenjuje i zbližava ljude,voda ih obezvrjeđuje,zavađa i razdvaja.Koliko li je samo u povijesti ratova vođeno zbog neke rijeke,mora ili jezera!?Koliko li je ljudskih života izgubljeno u sporenjima oko nekog potoka ili bunara!?Čitavo bi se jezero moglo načiniti od suza prolivenih u ljudskim trvenjima radi vode.Umjesto da se na vodi i pokraj vode slavi i veliča život koji se iz nje rađa,drznici i nezahvalnici od vode prave stratišta i gubilišta,razmirišta i razvratišta.Koliko je samo nedužnih ljudskih stvorenja okončalo od nasilničke ruke u nekoj od rijeka  od Drine do Anadira!?Pa ni to nije dosta nezahvalnicima i oholnicima,već,umjesto da vodu koriste za čišćenje i pranje,radi čega Si je Ti,Dragi Bože,i stvorio,oni je prljaju i zagađuju.Ti su bezdušnici i primitivci oskrnavili i opoganili iskonsku svetost vode i njeno dostojanstvo.Koliko u ovome svijetu,koji si Ti,Bože Milosni,vodom Svojom živim stvorio,još ima čiste i neukaljane vode!?Ima li je još uopće!?

Oni koji ne poštuju i ne vole Tebe,Bože Jedini,ne poštuju i ne vole ni vodu koju Ti daješ ni život koji iz vode nastaje.Nagradi ih,Bože,vatrom i gromovima strašnim na ovom ili onom svijetu.A nad onima koji vjeruju u Tebe,koji Te vole i koji Ti se klanjaju „rasprosti Milost Svoju oblacima kišnim,kišom obilnom koja rascvetava,biljem koja ushićuje,te pljuskovima obilnim,koji oživljavaju sve što je zamrlo i vraćaju sve što je propalo“.

Obaspi ih,Bože,darovima Svojim,Naklonošću Svojom i Kišom Svojom,vrati im snagu u posustale ruke i nadu u ucviljena srca;potakni u njima odlučnost za dobročinstvom i žudnju za ljepotom blagorodne zemlje probuđene Tvojom Kišom.Usadi u grudi njihove ljubav za bujnošću i raznolikošću života koji Tebe slavi.Otvori im dveri Tvoga Sveobilja,smakni im sa očiju zastor opsjene,obodri ih Svojom Blagošću i Oprostom,rasprostri pred njih radosti Tvoje raskošne Trpeze,prosvijetli im poglede i vidike prozračnošću i javnošću sunčanih proljetnih jutara poslije noćne kiše.Očisti ih,Bože,Vodom Svojom životodajnom,prospi po njima blistave kapljice Vrela Tvojih nepresušnih i daj im da piju bistru Vodu iz Tvojih Mora bezdanih.Opomeni ih da je život  ljudski na ovome svijetu poput plahe ljetne kiše,nahrupi svom silinom i obiljem,pa ga začas nestane u suhome pijesku sudbine.

Džafer Obradović: Bosna u ogledalu,SA 2000.

894 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter