Samo na prvi pogled djeluje paradoksalan podatak da je BiH,zemlja sa nezaposlenošću od 43 odsto i niskim životnim standardom,ujedno i država sa najviše registrovanih kladionica u Evropi.Imajući u vidu brojne ankete u kojima se govori da je bez rodbinske,prijateljske ili partijske veze,u BiH teško doći do radnog mjesta,moglo bi se zaključiti da mnogi od 540.000 onih čije se ime nalazi u evidenciji službe zapošljavanja vjeruju da su im veće šanse da do zarade dođu u kladionici nego tražeči posao.Armija igrača nada se da će im dobro odigran tiket u nekoj od oko 3.2000 kladionica riješiti egzistencijalne probleme.U FBiH registrovana su 2.443 uplatna mjesta,dok ih u RS ima 756,tj. u prosjeku po jedno na svakih 1.100 stanovnika.Budući da je zabilježen u pretežno muslimanskoj zemlji,ovaj rekord izgleda još nevjerovatnije,jer je poznato da islam jasno zabranjuje kocku i igre na sreću,u koje ubraja i klađenje,i smatra ih „šejtanovim poslom“.
Iz ove statistike krije se veliki obrt novca,pa se s pravom može reći da su kladionice postale jedine „fabrike“ koje ostvaruju prihod u slabašnoj ekonomiji BiH.Nevolja je,međutim,što taj profit po pravilu završava u džepovima vlasnika,nešto malo i u rukama malobrojnih sretnih kladioničara,dok država ne uspijeva da naplati ni ono što joj po zakonu pripada.Kladionice sa područja FBiH ostvarile su prošle godine prihod od nevjerovatnih 598 miliona KM(306 miliona eura),što je suma koja bi,osim vlasnika,trebalo da obraduje poreznike.Međutim,poreski dug od oko 49 miliona maraka znatno je veći od sume uplaćene u državnu kasu na ime poreza koja iznosi nepunih 30 miliona maraka.Problem za vlasti jeste i to što nemaju načina da taj dug prinudno naplate,jer prema zakonu,mogu samo da zaplijene samo imovinu firme,ali ne i imetak njenog vlasnika.Nevolja sa kladionicama je što većina njih nema upisanu gotovo nikakve imovinu.
Osim što kladionice izbjegavaju da izmire obaveze,na štetu države su i zakonska rješenja,to jest to što igre na sreću nisu obuhvaćene sistemom poreza na dodanu vrijednost.Tako se dolazi do novog apsurda da je ova,prema mnogim mišljenjima,za društvo štetna aktivnost,privilegovana takvim propisima.Ukoliko građani BiH,npr:kupe hljeb,mlijeko,lijek ili knjigu,platiće PDV,ali ako uplate tiket u kladionici,onda ovaj namet ne plaćaju jer klađenje nije obuhvaćeno tim porezom.
Ni igrači nisu tako revnosni kada je riječ o obavezama,pa mnogi izbjegavaju plaćanje poreza na dobitak lažnim djeljenjem većeg dobitka na manje koji su oslobođeni nameta.
Uprkos rupama u zakonu,objašnjenje za razvoj ove djelatnosti treba tražiti i u spregama sa politikom.Najviše preduzetnika iz ovog unosnog biznisa,koji su ujedno najveći dužnici državi,registrovano je u Hercegovini i njihovi se vlasnici dovode u vezu sa pojedinim političkim strankama…
I dok se u javnosti uglavnom govori o negativnim posljedicama koje kladionice imaju na državnu kasu,tek sporadično se čuju mišljenja sociologa i psihologa da su štetne i za same igrače,koji s vremenom postaju zavisni od klađenja.Porast broja patoloških kockara bilježi se u mnogim mjestima,a primjera radi,televizija N1 navodi da ih je samo u Mostaru registrovano oko 1000!!!Sigurni dobitnici su,kako sada stvari stoje,samo vlasnici kockarnica.
Izvor:Politika