Nakon smrti svog oca Stjepana I. titulu bana dobija Stjepan II. Kotromanić 1314.godine.U početku on kontrolira manji dio Bosne,jer većinu posjeda još drži Mladen II.Šubić.
Vremenom,koristeći se razmiricama među hrvatskom vlastelom i pritom jačajući svoj položaj,1322.godine Stjepan II. Kotromanić i formalno potvrđuje svoju titulu.
Koristeći se dinastičkim sukobima i razmiricama za srbijansku krunu,Bosna u ta doba doživljava pravi procvat.U savezu sa Dubrovačkom republikom protiv srpske vlastele,u ratu 1326.godine,bosanska vojska osvaja Krajinu i po prvi put ima izlaz na Jadransko more.
Pritom,bosanska država se širi i doseže do rijeke Save na sjeveru,a osvajanjem Huma i doline Neretve te temljišta oko njenog ušća,širi se na jug.To je bilo izuzetno važno radi trgovačkih veza,a time stiče i kontrolu nad jednim od najprometnijih trgovačkih puteva iz primorja u unutrašnjost.
Ne treba zaboraviti razvoj rudarstva,a posebice rudnike srebra,kojima je Bosna bila itekako bogata.To je bilo od iznimne važnosti za ekonomsko jačanje Bosne,pa se ona po prvi put pojavljuje kao važan i nezaobilazan čimbenik u svom okruženju.
Time bosanska banovina stiče potpunu neovisnost u kovanju svog novca,a vremenom se oslobađa i od stalnih vanjskih teritorijalnih pretenzija.
Pred kraj Stjepanovog banovanja,Bosna se po površini udvostručuje.Kako kaže jedna od njegovih povelja,držao je svu zemlju „od Save do mora i od Cetine do Drine“.
Stjepan umire 1353.godine,a sahranjen je u Crkvi Male braće u Milama kod Visokog.Naslijedit će ga njegov sinovac,ban Tvrtko Kotromanič.
Stjepan II.Kotromanić je kovao sedam vrsta dinara raznih tipova,uključujući onovremene imitacije srpskog i dubrovačkog novca.To je učinjeno vrlo smisleno sa ciljem da se obezbijedi da njegov novac postane prihvatljiv u cijeloj banovini,a radi stanovništva koje je gravitiralo susjednim državama.
Smatra se da su najstariji novci oni koji su kovani po uzoru na srpske.Inače se razlikuju od ostalih,a težine su oko 2.0 g.Pored standardnog monograma IC-XC na reversu,javljaju se i drugi pri čemu nailazimo na mnogo raznih oznaka na novcu u vidu slova,simbola,ptica itd.Treća vrsta je nešto lakša,oko 1,6 g,sa grbom ili prikazom kacige na lijevo,iznad koje je široki ornament „jastučić“ sa rozetom iznad.Na reversu je Krist na tronu sa raznim oznakama.
Vrlo je moguće da su ti novci kovani odmah pošto Stjepan postaje ban,odnosno oko 1316.godine,prije sukoba sa Srbijom,za što za sada nema potvrde,ali bi svakako trebalo razmotriti.
Kasnije se u kovanju okreće Dubrovniku i njihovom stilu.Standardni tip njegovog novca je sljedeći:na aversu prikazan ban,revers prikazuje lik Krista,a prema dubrovačkom novcu lik sv.Vlaha na reversu sa likom Bana na aversu(hibridni novac).Razne su varijante u prikazima kako aversa tako reversa.Ban sjedi ili stoji,ban ili Krist u mandorli itd.Težina se vremenom smanjuje sa 2,0 na samo 1,0 gram.
Izvor:Amir Hadžimehmedović-Novac srednjovjekovne Bosne,SA 2012.