Iz Hadžibegove avlije: Adeti

Avlija
U mene svaki dan počme sa namazom, kahvom i muhabetom.

Izmeđ toga je bukadar sitnijeh adeta koji su poredani k'o niska bisera.

Ako jedan biser zafali na njojzi nije to više ona ljepota, već nakarada što bode oči. Sad će neko reć’:
„Lahko je vama redat’ bisere u nisku, kad ste vas dvoje sami i kad morete sve po istilahu.“

Tako je bilo i dok nam je bila puna kuća. Ako sam mor'o na pos'o u sedam, ustani bi u pet, pa bi sve ove adete obavi, pa rahat na pos'o, da ne bidnem težak ni sebi ni drugima. More bit’ su nas zato svi begenisali, jerbo, kad je insan rahat sa sobom, ondak je rahat sa svima.

Nejse!

Bidne tako dana, k'o što je ovaj, kad sve krene naopako, a kad je'nom krene naopako, baš k'o kak'a, ne d'o Bog, nesreća nikad ne dođe sama neg’ se nadoveže je'na na drugu i šta god insan uradi bidne samo gore. Ne mereš ti tu ništa neg’ pustit’. Proć'e to samo.

Sa Ranog sabaha, ode, reko’ uzet’ kašiku meda, nešto me k'o probada između plećki, k'o kak'a sandžija, šta li? I u prsima me steglo, pa se sjeti naše Srme, reko’, kako li je njojzi deverat’ sa zaduhom. Vidim Fata sve poredala za kahve, pa ošla malo pomest’ ganjak dok ja ne ustanem. Plah bi ovaj med, moreš mislit’, u satu, donio nam Šefko iz Glavatičeva, jes mu malo poskup, trijest marki, ali je brate i zdrav. Kaže meni Šefko:

– Uzeire, ove ti ‘čele nikad u životu nisu omirisale ni avta ni benzina, kamo li šta drugo, pa ti vidi.

I ja ti navalih kusat’ onaj med, meščini da sam tri, jal’ četiri kašike jamio.

Dođe i Fata da pristavi kahvu i po nesreći za onu kašiku što sam ja sa njom kus'o med. Vazdan je imala običaj otrat’ palcem kašikicu, kol'ko god ona bila čista, prije neg’ će zasut’ kahvu. Ja kad poče rondat’:

– Hrsuze li nijedan, od v'liko kašika ti za ovu moju i još mi je poturio pod nos… Prisjede mi i med u satu i kahva!

Rondala je na me’ sve dok joj, srećom ne dođe Semka, jaranica iz Faletića, da posjedi. Nisu se vidjele, haman od rata, pa se raspričaše uz kahvu i Fata zaboravi i na me’ i na kašiku, a ja se izvuko’.
Reko’, ode ovo zapisat’, more bit’ se neko nađe i u ovom, ko će ga znat’.

Iz Hadžibegove prve

Bosnjaci.agency

1366 Posjeta 1 Posjeta danas