Svi oni koji dolaze u Ljubuški,a tokom godine ne borave u svom gradu,ispred „Gradske kafane“ su mogli svakodnevno vidjeti našeg Vahdu Mujkića.
Tako je i autor ovih redova 2013.godine „posjedio“ sa Vahdom,koji mi je dao dragocjene podatke o Vitini,koji su pretočeni u tekstove „Vitina(I)“ i „Vitina(II)“ i objavljeni na stranici ljubusaci.com.
Tada sam primijetio da je Vahdo „enciklopedija“ za prošlost Vitine,pogotovo za mnoge porodice iz Vitine koje su se preselile nakon II. Svjetskog rata u Zenicu,Sarajevo,Mostar ili drugdje.
Posljednju godinu dana Vahdu nismo mogli naći pred „Gradskom kafanom“,“Kod Muje“…jer kako pjesnik kaže:
…“I nema ga sutra,ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec
I nema ga dva
I zima je već,
I snježi
A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše
A njega nema,i nema,i nema
I nema ga više
(Dobriša Cesarić-Balada iz predgrađa)
„Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače,od blata ustajalog,i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu,vi mu se poklonite!“(Kur*an-Sura XVII,ajet 28-29).
Naslijedili smo od roditelja tijelo kome je Svevišnji „udahnuo dušu“.Dakle,pozajmili smo tijelo i u trenutku smrti ga vraćamo- u prah i„ustajalo blato“.
Svako je vodio računa do trenutka preseljenja o svome tijelu,onoliko koliko je bio kadar da to čini.Stičući iskustva s vremenom spoznali smo da se tijelo potpuno izgubi i da ostaju samo „posmrtni ostaci“.
Nakon talkina rah.Vahdi Mujkiću, njegovi najdraži će se pitati:
„Gdje nestaše ruke koje su milovale roditelje,lijepu i otmenu Rukiju,djecu i od njegove djece djecu?
„Gdje nesta srce koje je pružalo ljubav naročito u mladosti za koju pjesnik kaže:
„Poklanjala si al*si krala
I nevjerna si bila ti
Ne suviše mi nisi dala
O mladosti,o mladosti
O mladosti moja…
(Arsen Dedić-Oj mladosti)
Naravno,riječ je o osjećanjima!
Gdje nestaše noge koje su „tabanale“ preko Vitine-Ljubuškog-Zenice-Ilidže,auto-puteva do Hamburga…?
I na kraju duša,koja je bila Božiji blagoslov za Vahdinih 75 godina.
Ona će nakon preseljenja preletjeti preko Utvice,Gujiste,Sarajeva,Zenice,Hamburga…da bi završila u zvjezdanom nebu,odakle će Vahdo posmatrati svoje najdraže i njegovu Vitinu i Ljubuški.
Pošto je Vahdo već prešao u sjećanje onima koji ostaju i onima koji su ga poznavali ostaje spoznaja o druželjubivosti,ljubavi,spremnosti na pomoć,pouzdanosti,dostojanstvenosti i snagi odbrane vlastitih uvjerenja.
Ostaju uspomene na igranje nogometa u NK“Sloga“,na igranje malog nogometa za boje NK“Vitine“,na druženja povodom praznika,proslava u Vitini prvih junskih nedjelja,na susrete u restoranima i kafanama(„Zagreb“,“kod Perije“,na „Vrelu“,kod „Muje“,kod „Omera“,u „Parku“,na tombole u Radničkom,Starom hotelu, sa Hamletom,Žgajom,Neđom,Ćirom i drugim građanima Ljubuškog i Vitine.
Izražavamo iskreno saučešće njegovoj porodici i rodbini rahmetli VahdeMustafe) Mujkića!
Kemal Mahić
