IN MEMORIAM: VAHDET MUJKIĆ(1941-2016)

Vahdo1aa

Svi oni koji dolaze u Ljubuški,a tokom godine ne borave u svom gradu,ispred „Gradske kafane“ su mogli svakodnevno vidjeti našeg Vahdu Mujkića.

Tako je i autor ovih redova 2013.godine „posjedio“ sa Vahdom,koji mi je dao dragocjene podatke o Vitini,koji su pretočeni u tekstove „Vitina(I)“ i „Vitina(II)“ i objavljeni na stranici ljubusaci.com.

Tada sam primijetio da je Vahdo „enciklopedija“ za prošlost Vitine,pogotovo za mnoge porodice iz Vitine koje su se preselile nakon II. Svjetskog rata u Zenicu,Sarajevo,Mostar ili drugdje.

Posljednju godinu dana Vahdu nismo mogli naći pred „Gradskom kafanom“,“Kod Muje“…jer kako pjesnik kaže:

…“I nema ga sutra,ni prekosutra ne,

I vele da bolestan leži,

I nema ga mjesec

I nema ga dva

I zima je već,

I snježi

 

A prolaze kao i dosada ljudi

I maj već miriše

A njega nema,i nema,i nema

I nema ga više

(Dobriša Cesarić-Balada iz predgrađa)

„Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače,od blata ustajalog,i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu,vi mu se poklonite!“(Kur*an-Sura XVII,ajet 28-29).

Naslijedili smo od roditelja tijelo kome je Svevišnji „udahnuo dušu“.Dakle,pozajmili smo tijelo i u trenutku smrti ga vraćamo- u prah i„ustajalo blato“.

Svako je vodio računa do trenutka preseljenja o svome tijelu,onoliko koliko je bio kadar da to čini.Stičući iskustva s vremenom spoznali smo da se tijelo potpuno izgubi i da ostaju samo „posmrtni ostaci“.

Nakon talkina rah.Vahdi Mujkiću, njegovi najdraži će se pitati:

„Gdje nestaše ruke koje su milovale roditelje,lijepu i otmenu Rukiju,djecu i od njegove djece djecu?

„Gdje nesta srce koje je pružalo ljubav naročito u mladosti za koju pjesnik kaže:

„Poklanjala si al*si krala

I nevjerna si bila ti

Ne suviše mi nisi dala

O mladosti,o mladosti

O mladosti moja…

(Arsen Dedić-Oj mladosti)

Naravno,riječ je o osjećanjima!

Gdje nestaše noge koje su „tabanale“ preko Vitine-Ljubuškog-Zenice-Ilidže,auto-puteva do Hamburga…?

I na kraju duša,koja je bila Božiji blagoslov za Vahdinih 75 godina.

Ona će nakon preseljenja preletjeti preko Utvice,Gujiste,Sarajeva,Zenice,Hamburga…da bi završila u zvjezdanom nebu,odakle će Vahdo posmatrati svoje najdraže i njegovu Vitinu i Ljubuški.

Pošto je Vahdo već prešao u sjećanje onima koji ostaju i onima koji su ga poznavali ostaje spoznaja o druželjubivosti,ljubavi,spremnosti na pomoć,pouzdanosti,dostojanstvenosti i snagi odbrane vlastitih uvjerenja.

Ostaju uspomene na igranje nogometa u NK“Sloga“,na igranje malog nogometa za boje NK“Vitine“,na druženja povodom praznika,proslava u Vitini prvih junskih nedjelja,na susrete u restoranima i kafanama(„Zagreb“,“kod Perije“,na „Vrelu“,kod „Muje“,kod „Omera“,u „Parku“,na tombole u Radničkom,Starom hotelu, sa Hamletom,Žgajom,Neđom,Ćirom i drugim građanima Ljubuškog i Vitine.

Izražavamo iskreno saučešće njegovoj porodici i rodbini rahmetli VahdeMustafe) Mujkića!

Kemal Mahić

Vahdo4

Vahdo3

Vahdo1a

Vahdo5

Vahdo8

Vahdo2

Vahdo6

Vahdo7

 

2931 Posjeta 2 Posjeta danas