(…)Od sačuvanih objekata može kao primjer stanbene kulture,pored već spomenute Ćemalovićeve kuće,još poslužiti Svrzina kuća u Sarajevu.S mnogo umijeća izrađeni unutarnji uređaj prve spomenute zgrade se čuvao još 1990. u Zavičajnom muzeju grada Mostara.Svrzina kuća je u međuvremenu bila preuređena u poseban muzej.
Lijep primjer graditeljstva i urbanističkog rješenja pruža također dom porodice Velagića u Blagaju kod Mostara,građen u 18.stoljeću.Unutrašnjost mu je djelomično ukrašena lijepim kaligrafskim radovima jednog od članova obitelji,Ali-bega Velagića(umro oko 1965 god).U Tešnju je zanimljiv objekat ove vrste Eminagića kuća.
Od rezbarskih radova stare škole su se,moguće,održali do danas predmeti iz Ćemalovićeve kuće,stropovi jedne sarajevske škole(ruždije) na Bendbaši,uređaji iz Dervišbeg Kršlakova doma u Jajcu(19.stoljeće),Saburine kuće u Sarajevu,konaka obitelji Hadžirustembegovića iz Srebrenice(19.st.) i tzv. „šarene sobe“ u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Stambene prostorije su bile namještene sećijama(sofama) i rafovima za knjige i posuđe.Na podu se prelijevao bosanski ili neki drugi ćilim u živopisne boje.Na jednom od zidova visjelo je ukrasno oružje.Tu i tamo su se vidjeli u zid ugrađeni dolafi(niše) za ostavu sitnijih predmeta.Musandere(veliki ugrađeni ili nadograđeni) ormari pružali su mogućnost za spremanje posteljine.Često su se susretale zidne zavjese i tu i tamo kaligrafske ploče(levhe) s izekama iz Kur*ana ili arapskog,perzijskog i turskog mudroslovlja.Skoro svaka bolja kuća imala je kupatilo(hamam ili hamamdžik) kao i odjeljenje za strogo privatan život.
U boljim kućama su dvorišta bila obično popločana rijetkim oblucima poredanim u pravilnim geometrijskim oblicima.Iza kuće se nalazio vrt ili voćnjak.Uz rubove i na srijedi dvorišta su cvjetali karanfili,ruže,lale,jorgovan i hijacint,u Hercegovini uz to još zimzelen i šipak.Često je u blizini žuborio potočić ili tekla voda,a vinova loza pokrivala dvorište debelim hladom.Karl Peez primjećuje,da su plemenite vrste ruža,koje cvjetaju u dvorištima muslimanskih kuća,njegovane ljubavlju i „pobožnom brigom“,jer jedna vjerska legenda kaže,da „kraljica cvijeća raste iz znoja Božijeg Poslanika,koji mu se cijedio za vrijeme bitke na Bedru 624.“
Ulazna vrata muslimanskih stambenih zgrada postavljena su tako,da se posjetioci prilikom ulaska nisu morali leđima okretati prema jugoistoku,gdje leži Meka sa svojim svetištem.Ovakvi vjerski obziri rijetko se susreću čak i u Arabiji,odakle je islam proizašao.
U upoređenju s ranijim stanjem tursko razdoblje je značilo u razvoju stanbene kulture na Balkanu napredak.U predtursko doba su,na pr.,u Srbiji,kako izvještava Bertrandon de la Broquiere,čak i palače kraljeva i kuće velikaša bile građene od drveta.U bosni je,međutim,u Srednjem vijeku i kratko vrijeme po dolasku Turaka bilo skoro hiljadu kuća sagrađenih od kamena i veliki broj čvrsto zidanih karavan-saraja s krovnim pokrovom od olova.
S mnogo ljubavi i ukusa krojena su živopisna muška i ženska odijela po orijentalnim uzorima,ali i s izvjesnim tipično bosanskim primjesama.Kao krojivo upotrebljavali su se,pored domaćeg beza,vunenog i lanenog sukna i kože,još svila,kadifa,skupocjena čoha i vezovi.Za vrijeme Ali-paše Rizvanbegovića cvjetala je u Hercegovini domaća proizvodnja svile.Inače se dosta uvozilo iz Male Azije,Sirije i Egipta.Bilo je uvozne robe i iz Venecije,Dubrovnika i austro-ugarske carevine.
Uljepšavanju života je,na koncu,doprinosila visoko razvijena kulinarska kultura preuzeta s Orijenta.Nju je,većim ili manjim dijelom,prihvatilo svo stanovništvo zemlje.Imena čitavog niza jela i posuđa ukazuju na istočno porijeklo:pita,burek,ćevap,dolma,tirit,halva,baklava,hurmašice,sutlijaš,višnjab,paluza;ćasa,sahan,fildžan,tas,tava,tepsija itd.
Koliko jak je bio uticaj islamskog načina života najbolje ilustrira okolnost,da je bilo dosta kršćanskih obitelji,koje nikada nisu upotrebljavale svinjetinu ni svinjsku mast.U Sarajevu su židovske žene,šta više,pri izlasku na ulicu oblačile feredžu ili zar,pa se i u tom pogledu podvrgavale orijentalnoj moći.Slično su radile kršćanske žene i u drugim južnoslavenskim zemljama.
Izvor:Smail Balić:Kultura Bošnjaka,II izdanje,Tuzla 1994.
Priredio:Kemal Mahić
