Problem manjka parkirališnih mjesta, koji je i jedan od gorućih problema Ljubuškog, nije samo problem s kojim muku muči uže središte ovoga grada. Na isti problem nailaze i stanari pojedinih stambenih zgrada na području cijelog Ljubuškog. Iako postoji federalni Zakon o prostornom uređenju koji u konačnici definira uvjete za dobivanje i lokacijske i građevinske dozvole, a na kraju i uporabne, taj isti zakon nije jasno definiran po pitanju parkirnih mjesta po određenoj stambenoj jedinici.
Nedefiniran zakon
Po tom istom zakonu, date su i odrednice za opremanje građevinskog zemljišta na kojem će niknuti stambena zgrada, a u sklopu uređenja trebala bi se izgraditi cesta, uključujući i pločnike i pješačke prijelaze, ali i javna parkirališta. Međutim, postoji i odrednica o minimumu uređenja građevnog zemljišta po kojoj treba osigurati samo opskrbu vodom i strujom, riješiti pitanje otpadnih voda te osigurati kolski prilaz građevnoj parceli. I onda investitori, nerijetko, pribjegnu ovom minimumu, a kad zgrada ‘nikne’, nigdje nema osiguranih parkirališnih mjesta ili ih ima nedovoljno s obzirom da bi na jedan stan u zgradi trebalo biti osigurano i minimalno jedno parkirališno mjesto. Jedna od takvih zgrada je i ona na Stubama 3 gdje na pedesetak stanova ima dvadesetak parkirališnih mjesta, pa se i stanari vode logikom “tko prvi mjestu – njegovo je”. A da bi utvrdili i zaštitili svoje mjesto na parkiralištu, pojedini su se čak domislili i postavili metalne stupce s lokotom kako bi bili sigurni da im se neželjeno tuđe vozilo neće parkirati na “njihovom” mjestu. Navedeno parkiralište prvobitno je bilo planirano samo za jednu zgradu dok za drugu, koja je godinama kasnije izgrađena, parkiralište uopće nije predviđeno. Iako je sve više-manje odrađeno i pokriveno zakonom, kada se zgrada završi i počne useljavanje, shvati se kako su se iskoristile i brojne rupe u zakonu, pa zgrada nema ni zelenih površina, ni dječjeg igrališta, a ni osiguranog parkirališta.
Problem zgrada za branitelje
Još jedan od apsurda jest i buduća zgrada za branitelje u Ljubuškom, koja je navodno izgrađena po zakonu, a čiji je sjeverni ulaz na svega par metara udaljen od magistralne ceste koja igrom slučaja prolazi kroz sami grad.
Premda Zakon o prostornom uređenju definira građevnu crtu, odnosno graničnu crtu građevine u odnosu na javnu površinu, ulicu ili drugu građevinu od kojih mora biti odvojena iz funkcionalnih, estetskih i zaštitnih mjera, kod ove zgrade za branitelje jednostavno se nameće pitanje tko je odobrio njezino građenje na postojećoj lokaciji kad je i laiku vidljivo kako nisu zadovoljene ni estetske, a posebice zaštitne mjere zbog neposredne blizine magistralne ceste.
Ružica Puljić [ Dnevni list ], Ljubuski.net