Reporterska ekipa portala Sportske.ba na sarajevskom aerodromu dočekala je Kenana Kodru, napadača španske Osasune i bh. reprezentativca. Dvadeset godina, od “96” godine i prvih kvalifikacija dočekujem i ispraćam reprezentativce. Nikad oca i sina. Mehu Kodru sam, obično čekao s njegovim dajdžom Bećirom Šejtanićem, dugogodišnjim priznatim sportskim radnikom.
Zastava BiH
Na jednom od susreta, kada je Meho nosio dres BiH, došao je s kompletnom porodicom. Sa suprugom Azom, kćerkom Dalilom i sinom Kenanom, Večaras su Kenana dočekali dajdža Mustafa i njegov sin Semar, te prijatelj i sin Miralema Brkana, nekadašnjeg golmana. Koji je i sam devedesetih godina radio za reprezentaciju, za NSBiH, bio odan saradnik Fuada Muzurovića.
Kenana je dočekao Salem Prolić, nekadašnji fifin sudija, sada sudijski autoritet u savezu. Prolić ima dva sina i barem desetak podstanara. Uglavnom reprezentativaca. On dođe kao “referent za opšta pitanja” NSBiH. Na njegovoj je vratničkoj adresi barem pola sadašnje ekipe. Najzvučnije ime je Miralem Pjanić, kojem u “CIPS-ovoj prijavi stoji da je Salemov podstanar.
Kodro je, nakon što ga je sa zastavom BiH fotografirao Edin Ramić, za naš portal otvorio dušu.
– Lijep je ovaj naš vazduh. Dolazio sam toliko puta s roditeljima i sam u BiH, ali ovo je poseban dan. Ustvari posebna noć, jer sam stigao kao reprezentativac BiH. To je nešto što se ne može opisati. To srce najbolje osjeća- kaže Kenan Kodro za sportske.ba.
Posebno je bio lijep prizor kada je s prijateljima raširio bh zastavu. Kako su željeli što više biti sa svojim miljenikom, intervju smo nastavili tokom vožnje prema Mostaru. Sretna je okolnost što je Prolić pažljiv vozač.
Kako je nositi prezime istinskog asa sportskog ambasadora BiH, jedinog nogometaša iz BiH koji je nosio dres Barcelone?
– Časno i ponosno nosim prezime. Svi znaju ko je Meho Kodro. Svjestan sam da će i mene mnogi gledati kroz Mehu. Upoređivati me s njim, To je teško. On je imao svoj put i svoj stil, a ja gradim svoj. Naravno da ću biti sretan i ponosan ako budem uspješan kao moj otac.
Rijetki su slučajevi da sin naslijedi oca u reprezetaciji. Kakav je osjećaj?
Istina da nema puno takvih primjera. Ja sam počašćen i ponosan na tu činjenicu. Znam šta je Mehi značila reprezentacija i znam koliko je njemu značio svaki poziv. Ne zbog njega već zbog Bosne i Hercegovine koja je bila u ratu, kasnije i kada se stvarala reprezentacija. Bila su to teška vremena. Ponosan sam na sve što je moj otac dao kao čovjek i sportaš. Ako dobijem šansu, želim poručiti našim navijačima da ću biti sretan ako umjesto mog imena skandiraju Mehi. Znam koliko je on, kao moja kompletna porodica sretan što sam nastavio njegovim putem.
Kenan je isključivo igrama, golovima i sjajnom formom zaslužio poziv.
– Zahvalan sam selektoru i ljudima u savezu što su me pozvali. Znam kako ću se odužiti.Samo dobrim igrama. Sada sam tu i želim ostati što duže, Živim za trenutak kada ću istrčati pred naše navijače. Pred najbolje navijače na svijetu. Nikad nisam gubio nadu da ću jednog dana zaigrati za svoju reprezentaciju, za svoju Bosnu i Hercegovinu- izjavio je Kenan Kodro za sportske.ba.
Kenan je iz Sarajeva produžio za Mostar, kako bi riješio neke formalnosti oko produženja pasoša i nesmetano debitirao za BiH. U Mostaru će pluća napuniti svježim hercegovačkim zrakom, u Mostaru ga čekaju prijatelji Ćamil i Senad Zuhrić, a subotu “pola Mostara” seli u Zenicu.
Džeko, Pjanić, Ibišević, Đurić, Hodžić, Kodro, Gojak… Kakvi ofanzivci, kakve klase od igrača.
(S.S./Sportske.ba)