ENISA POPOVIĆ ČENGIĆ: AVLIJA U GETEBORGU

Avlija1

Avlija jedna i ovdje ima

U kojoj sjede On i Ona

Avlija jedna eglen rado čeka

Kada njih dvoje sjednu u akšam

Ne čuju ezan,ni žubor česme stare

Ni kapija ne škripi u sumrak

Zvone samo koraci po zamišljenoj kaldrmi

Pod granama breze švedske

Zamišljaju miris dunje žute

Sevdalinka tiho, u srce ih dira…

 

Toči se kahva…ista je,kažu

I sa njom mirišu jutra bosanska

Tuže i jecaju akšamluci znani

Sevdalinka tiho, u srce ih dira…

 

Eh,stara,moja,da ti je znati

Gdje ja noćas, u snu, trknuh samo

I dok se okrenuh i snađoh…

A ti me, sa tom zaljevušom, jutros

Povrati opet ‘vamo…

 

Razvezao stari,priču iz starina

Priča, uz pjesmu,iz dvorišta teče

Pogledom oni, sa oblakom lete

Ka dragim i cvijetnim avlijama svojim

Karte im vozne, ne trebaju za to

Slobodni kao ptice

Što čekaju jato svoje

Ka jugu bi da polete

Sevdalinka tiho, u srce ih dira…

 

RIJEČ O POETESI

Enisa Popović Čengić rođena u augustu 1951.Goraždanka iz Čajniča.Radi svoj,najljepši,posao nastavnika bosanskog jezika,punih 35 godina.Njeguje izvorni bosanski izraz,lijepu bosansku riječ.Piše pjesme,kratke priče i novele.Osim poezije i književnosti bavi se i slikarstvom.Sve što uradi,pokazuje na izložbama u Geteborgu i drugim gradovima Švedske,svojim prijateljima,zemljacima i svim ljubiteljima umjetnosti.

Izvor:Enisa popović Čengić:HALKA,Lukavac 2006.nik „Kujundžić“;

Izbor:Kemal Mahić

 

1385 Posjeta 1 Posjeta danas