Husein- kapetan Gradaščević rođen je oko 1802. godine u Gradačcu.Kao mladić naslijedio je svoga oca Murat-bega(kojega je 1821. godine u Travniku pogubio Dželal-paša) na položaju kapetana gradačačke kapetanije.Husein-beg se školovao i odgajao u Gradačcu, a arapsku kaligrafiju učio je kod čuvenog Mula Mestvice Divovića iz Sarajeva.Bio je izuzetno naprednih shvatanja za svoje vrijeme – nijednu odluku nije donosio bez konsultiranja s najbližim saradnicima, ali i narodom na koji se oslanjao i koji je predvodio.Godine 1823. fra Iliji Starčeviću dopušta da otvori prvu katoličku školu u Bosni, a 1826. uz gradsku kapiju Gradačca podiže jednu od najljepših džamija u Bosni,poznata Husejniju.
Njegovu sudbinu odredit će značajna geostrateška pomjeranja na Balkanu u 19.stoljeću, a naročito autonomija Srbije,Grčke i Albanije, te očevidna opasnost izoliranja Bosne i Hercegovine od Sultanata.Zbog stalne opasnosti koja se nadvijala nad Bosnom i njenim prvacima, iako mlad,Husein-kapetan se,najprije korespodencijom, a potom i posebnim poslanstvima, čvršće uvezuje s ostalim bosanskim kapetanima, a posebno s Ali-pašom Rizvanbegovićem iz Stoca.
Svjestan posljedica koje bi, nakon autonomije Srbije,Grčke i Albanije, moglo imati izoliranje Bosne i Hercegovine od ostatka Sultanata, Husein-kapetan okuplja dobro naoružanu vojsku od oko 25.000 Bošnjaka i od Porte ultimativno zahtijeva da se Srbima na ustupaju prekodrinske nahije, da se u Bosni ne mijenja poredak, da se zaštite muslimani u Srbiji, da se zaštiti sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u Bosanskom ejaletu bira iz reda Bošnjaka.Sultan pristaje na zadati ultimatum pošto je Gradaščević na Kosovu već porazio velikog vezira Mehmeda Rešid-pašu i osvojio Prizre i Peć.
Godine 1831. Husein-kapetan je u Sarajevu proglašen za bosanskog namjesnika, nakon čega je svećano ispraćen u Travnik,gdje je formirao Divan i počeo s podjelom funkcija bosanskim ajanima.U pismu austrijskom caru Gradaščević se potpisuje kao Husein-paša,Vitez od Bosne i „vladar izabran po želji cijelog bosanskog naroda“.Ferman iz Istanbula o postavljenju Husein-kapetana za veezira nikada nije stigao, a među kapetanima raste,da bi kulminirao pobunom pod rukovodstvom Ali-paše Rizvanbegovića.
Početak Husein-kapetanovog političkog i životnog kraja označili su porazi njegove vojske protiv osmanskih oružanih snaga 1832. godine kod Pala i na Zlom Stupu kod Sarajeva.Naime,te godine osmanski sultan u Bosnu šalje snažnu vojsku od 30.000 vojnika kao pomoć Rizvanbegoviću i Čengiću u okončavanju Gradaščevićeve vlasti.Nakon krvave borbe na Sarajevskom polju, s velikim gubicima na obje strane.Gradaščevićeva vojska biva poražena, a legenda mu pripisuje poznate riječi:“Ovo je posljednji dan naše slobode!“ Husein-kapetan je,nakon kratkog boravka u Austriji,pomilovan, ali bez prava povratka u Bosnu.Preselio je u Istanbulu 1833.godine.
U čuvenom razgovoru sa zapovjednikom osmanske vojske koja je došla da skrši „pobunu“ Bosanaca, na riječi:
„Nema više Bosne,a neće biti ni Bošnjaka,Huseine…Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će“,Husein-kapetan Gradaščević mu je odgovorio:Ima Bosne,beglerbeže, i Bošnjaka u njoj!Bili su prije vas i, ako Bog da, bit će ih i poslije vas!“
Piše:Edin Kukavica
Priredio:Kemal Mahić
