MUJO MUSAGIĆ:Kad govore majke naše stare

 

Kad govore majke naše stare, lišće jednostavno šuti.

One se nisu nikada ljutile na veijeme, a ni prostor, iz

knjiga debelih, ne zanima ih baš mnogo; sklopljenih

očiju, one prstima univerzum cijeli prebiru, uz tespih

šapčući molitvu tihu.

 

Govorom svojim one sve bolesti, u hodu, liječe, a

ponekad odu na brijeg, ispod listopadne šume, usput

pomiluju kupine, uzmu mirise koprive mlade i travku

svaku šumsku imenom zovnu, pa, kada se kućama

svojim vrate, istjeruju iz njih sve uhode i nezvanu goste,

vijesti ružne, bolest i tešku glad, okrenu se jugu i kažu:

idite iz kuće ove, ovo je dobra kuća, ovo je lijepa kuća,

ovo nije vaša kuća, ovo je topla kuća, tri puta smo je

već rukama svojim i dahom svojim gradile.

 

Zato im riječi i jesu tako ljekovite i lahke, i zato one na

riječima uvijek štede, jer, nije lahko do zrelih oblaka,

do mlijeka lastavičijeg doći:treba sa lastama dobar

biti, treba znati  govor njihov, lastavičiji, treba znati

dane i sate kada im nova krila rastu, treba ih uspavati

znati na pravi način: u sumrak tihi, čim se sunce iza

brda spusti.

 

Majke naše stare svakoga dana, dok dunje žute veselo

skakuču po vezeenim jastucima,Boga svog mole da im

čuva nejač i sve ljude dobre.Tako se, kažu, molitve

njihove lakše penju u plavetnilo nebesko, i tako ih,

kažu, čuju bolje lađari plavi, koji će, jednog dana,

i po njih doći.

 

I kriva se umiri Drina, i ponornice lakše do zraka čistog

dođu, i kolo se nijemo u skrivenim poljima kraškim

zaigra, i sevdalinka se stidna, kao opipljiva svjetlost,

javi, i ljubičice, sve redom, radosno u svatove krenu,

pa tako sve na staru pripovijtku liči, na čijem kraju,

u vrtovima Semiramidinim, kćerke riblje božice

Derkato, drijemaju i snove snivaju dobra djeca i majke

njihove dobre.

 

I insekti vrijedni, po gajevima zelenim, grijehe svoje

ostavljaju, dok majke neše stare bude zaspale djevojčice,

hlorofil marljivo skuplja sunčeve kapi, trepere sati,

cijedi se brašno pšenično u uštipke praznične, kojima

one cijelo selo i pola još grada nahraniti znaju.

 

Na kraju dana majke naše stare na počinak krenu,

tiho da ne uplaše stidnu mjesečinu, pa se, potom,

i one, u snu, dugo, dugo smiješe, kao da ih miluje

blago Stvoritelj njihov dobri.

 

# # Mujo Musagić je rođen u Duvnu 1947.godine.U rodnom gradu je završio osnovnu školu i Gimnaziju.VPŠ je završio u Mostaru a fakultetsko obrazovanje u Sarajevu.Najveći dio radnog vijeka je proveo u „Prosvjetnom listu“kao glavni urednik i direktor.Član je društva pisaca Bosne i Hercegovine.

Izvor:Preporod,2018.

Izbor:Kemal Mahić

1782 Posjeta 1 Posjeta danas