Gospodine uredniće!
Vaš poziv na rodoljubne muslimane potpuno je opravdan.Zaista je vrijeme da se jedan put probudimo.Žalosno je kad jedan narod mjesto u napredak sve u nazatku zaostaje.Mi smo osobito u takim prilikama, da svaki čas možemo opaziti svoj zaostatak.Obazrimo se samo malko lijevi i desno, pa ćemo opaziti kako su se drugi elementi objeručke latili pa uporedo s vremenom rade.Tu su razna društva, koja reprezentiraju svijest njihovu, tu su knjige, tu listovi raznoga smjera i pravca i t. d.
A mi, do duše i na ovom ovolikom mora se čovjek ipak veseliti, ima nas koliko toliko, pa uvigjamo kako komšije naše napreduju, kako mi nazadujemo t.j. kako uporedo s vremenom ne idemo i na temelju toga osjećamo i potrebu neke reformacije u našem kulturnom i prosvjetnom životu.
Pa upitajmo se šta nam stoji na putu?Materijalno, možemo reći, nijesmo ništa slabiji od drugih, moralno,hvala Bogu,još dosta jaki;preostaje dakle da nemaamo eneržije,nemamo odlučnosti,principa i t.d.,već mjesto toga zavladala je u nama neka mlitavost.Dakle tu nesreću, tu mlitavost moramo zamijeniti odlučnošću i principom.Budim dakle svjesni, pa gdje se radi i o najmanjem našem napretku,skršimo sve niske i neopravdane zapreke.
Neka nam je dakle sveta dužnost, da idemo samo u susret našem napretku, a to znači raditi u korist islama u ovim zemljama.
A sad razmotrimo malo puteve i sredstva koja su nam potrebna.Hadisi šerif veli:“Čovjek,koji ne poznaje vremena, u kojem živi, izgubljen je i za ovaj i za onaj svijet.“Dakle prvo je,što moramo imati pred očima,v r i j e m e.Ono nam nalaže,šta moramo raditi.Moramo dakle prihvatiti za nauku svake ruke,a ona će nas uputiti u zanate,čiji su produkti potrebni za ovog vremena,ta će nas nauka uputiti u gospodarstvo,štednju,život i ponašanje u društvu i t.d.No ta nauka ne crpi se samo iz crnih slova po bijelom papiru,ta se nauka širi i sabire na više načina;no svakako joj je temelj škola,a knjiga ti je drug kroz cio život.Mi muslimani u Bosni i Hercegovini uhvatimo temelj u mekjtebu i školi kao i drugi,a knjige nažalost nemamo u smislu islamskom.Pošto dakle ovdje nije govor o nauci uopće,nije mjesta da se potanko raspravlja o spomenutim sredstvima,to ću samo ostati kod onog,što je povod ovome pismu.
Kako rekoh lijepa ti je knjiga pratilica u životu,pa nemadavši tako lijepe knjige čisto u našem duhu,“BEHAR“ je zaista bio ono,što nam je imalo nadomjestiti tu potrebu.I zaista je potpuno udovoljio ovoj potrebi.I dokle god je ovoga i ovakoga pravca,mi ga svi moramo potpomagati moralno i materijalno svaki po svojoj mogućnosti.
Koliko sam kader obećajem za se, a molim sve one koji su išta u stanju,da mu pomognu t.j. ne „BEHARU“ već preko „BEHARA“ svojoj miloj braći,a vi gospodine uredniče primite moje iskreno priznanje na dosadašnjem radu i ustrajte dok Bog dadne bolja vremena.
U V i t i n i,27. februara 1902.
Mehmed-Ali beg Kapetanović
Izvor:Behar-List za pouku i Zabavu(1900-1911)EL-Kalem 1999.
Priredio:Kemal Mahić