SMRT HASAN-AGINICE

Što'no cvili na bijeloj kuli?

Il’ je vila, il’ je ljuta zmija?

Nit’ je vila, nit’ je ljuta zmija.

Čedo ragja Hasan-aginica,

Ragjala ga tri bijela dana;

Kad četvrti danak osvanuo,

Tada njojzi svekar-babo dogje.

Govori mu Hasan-aginica:

„Svekar-babo, otišo na Ćabu!

Donesi mi studene vodice,

Ne bi li se čedom rastavila!“

Al’ govori svekar nevjestici:

„Ja ne mogu moja mila snaho,

Eno ezan na džamiji uči,

Moram ići u džamiju klanjat.“

U to doba svekrva na vrata.

Govorila Hasan-aginica:

„Svekrvice, po Bogu majčice!

Donesi mi studene vodice!“

Al’ govori Hasan-age majka:

„Ja ne mogu moja mila snaho,

Mene žene u mahalu zovu.“

U to doba zaova na vrata.

Progovara Hasan-aginica:

Zaovice, po Bogu sestrice!

Donesi mi studene vodice

Ne bi li se čedom rastavila!“

Progovara Hasan-age seka:

„Ja ne mogu moja mila snaho,

Mene cure na teferič zovu.“

Kad se opet vrata otvoriše,

A na vrata Hasan-aga dogje.

Progovara Hasan-aginica:

„Hasan-aga, iza gore sunce!

Donesi mi studene vodice!“

Kad to čuo aga Hasan-aga,

Uze sude, pa ode na vodu;

Zafatio studene vodice,

Pa on ide svom bijelom dvoru-

Kad je bio blizu dvora svoga,

Susrete ga ostarjela majka:

„Prili vodu, aga Hasan-aga!

Ljuba ti je svijet mijenila,

Mrtvo ti je čedo porodila,

Zlatnih ruku i zlatna perčina!“

 

Zabilježio:Ibrahim Dautović iz Bijeljine

Izvor:Behar (1900-1911);

Izbor:Kemal Mahić

1108 Posjeta 1 Posjeta danas