Kad se uporedi stanje prije sto i više godina sa današnjim, uz popratnu romantičnu notu i obavezno „Bolje je bilo za vrime Austrije“, uviđa da su promjene velike, ali i da svako vrijeme nosi svoje breme. I danas sve zavisi od dobrih i loših godina, svijet masovno posjećuje mehane (danas sa drugim nazivima), uživanje alkohola nije tolika opasnost kao uživanje droga, nekad se sadio duhan, danas smokve, šipci, masline, cmilje i „ljubuški rani“, vode i kanali su uređeni, ali nisu izvori zagađenja tla i rijeka, šuma su davno iskrčene, nesreće haraju putevima, škole se zatvaraju, jer nema dovoljno učenika. Narod se iseljava u tuđinu u potrazi za poslom ili ga očekuje u domovini, jer „nada posljednja umire“.
O stanju u ljubuškom kotaru prije preko 120 godina u „Bošnjaku“ piše Ljubomir Ljubušak:
…„Prije svega javiti mi je radosnu vijest, da smo dosela imali vrlo lijepu i blagu zimu. Nijesmo imali još ni snijega, ni velike studeni, te je svijet dosta piće prištedio, jer hajvan još sve jednako pase kao što i jesenas. Svijet se je istina prepanuo studeni i snijega, bojeći se, da će mu ponestati hrane za stoku, al srećom bila je ta bojazan neosnovana. Ljudi sve oru i siju, svako se bavi svojijem poslom, te sve nagoviještaju, da ni ova godina neće biti hrđava.
Žalibože i ovdje, a još više po okolnim selima naučio svijet polaziti mejhane, gdje je zabavljajući se dangubio. Ali naša revna kotarska oblast, znajući, da je to na gotovu propast i građaninu i seljaku, riješila se, da zatvori oveći broj mejhana. To je i učinila, a kako čujem, biće ih još nekoliko zatvoreno, što će naš trijezni svijet samo odobriti, jer znade, da je mejhana svemu zlu glava. Naša kotarska oblast slijedi u tome primjer neumornoga okružnoga predstojnika barona Lazarinia, koji u svome okružju takogjer zatvara pivnice.
Pri otkupu ovogodišnjega duhana u početku vage bilo je među narodom dosta nezadovoljstva, ali su na pritužbe svijeta uzroci i povodi nezadovoljstva uklonjeni, pa se je kod posljednje vage narod ušljed toga utišao. Duhan je ovaj puta dosta skupo plaćen. U glavnome, mi se ne možemo tužiti na otkup duhana, ama želimo i molimo, da bude svakomu plaćeno surazmjerno prema vrsti duhana. Pričaju, da su neka sela kao Trebižat, Međugorje, Šurmanci i td. uzeli i ove godine silan novac za duhan, pa se veli, da je visoka zemaljska vlada izdala nalog, da se jako pazi na vrstu duhana, te da se prama tome pravedno plati! Željeti je samo, da se u istinu bolje pazi na vrstu duhana i da se svakome pravedno plati, pa će onda ne stati i nezadovoljstva i tužakanja.
Nacrti za uređenje voda u našem kotaru već su, kako čujem, gotovi, pa svijet jedva čeka, da se nastavi raditi, te da narod zasluži koji groš. A željeti je također, da se jednom već urede vode i kanali u našem kotaru, što će biti od velike koristi i po naše gospodarske i po zdravstvene prilike. Neke se novine tuže na cijenu desetine, kan daje u nekim mjestima nepravedno odmjerena. Toga, fala Bogu, u nas nema, pa se zato narod u tome smjeru i ne tuži.
Potužiti se valja , što u našim krajevima iz dana u dan sve više šume nestaje, zato je opća želja, da se šuma po nekim mjestima još više podgaja, a na nekim mjestima, da se nova šuma posije. Hrast i cer kod nas vrlo dobro uspijevaju, pa bi trebalo na ovu vrst drveća osobitu pažnju obratiti. S druge strane trebalo bi, da se zabrani krčiti šumu iz žila, jer bi nam ušljed toga mogla naša brda i doline ostati ko ćelava glava, kako je to u našem komšiluku Dalmaciji.
Put, koji vodi od željeznice u Čapljini preko Ljubuškoga i Vitine do sela Ružića već je sa svime gotov, pa je sveopća želja, da se nastavi preko Imotskoga do Županjca. Time bi se znatno podigao promet u duvanjskom kotaru.
Sto se tiče škola, to one napreduju u našoj varošici, osjem osnovnih škola. Još kad bi se zemaljska vlada riješila ustanoviti i dopuniti škole na dva tri mjesta kao u Vitini, Grabu i Drinovcim, naša bi mladež još bolje napredovala i razvijala se“.
Na kraju svog slikovitog napisa Ljubomir Ljubušak nije propustio da se kritički osvrne na rad jednog učitelja u Osnovnoj školi u Ljubuškom:
„Žao mi je, što se moram ozbiljno potužiti na Osnovnu školu u Ljubuškom ili bolje na nemar, koji se opaža u polasku ove škole. Čini se, da je tome kriva samo jedna osoba. Prije nekoliko mjeseci, kad je dolazio ovamo okružni predstojnik g. baron Benko, bilo je u toj školi preko sedamdesetero samo muhamedovske djece, a sada ih ima žalibože samo devetero. Kako se ovdje govori, tome je uzrok, što je odavle premješten u Brčko vrlo cijenjeni i omiljeli učitelj, koji je djeci bio ne samo učitelj, nego upravo otac. Sadanji učitelj nekako se ne ravna po načetim svoga predšasnika, pa su zato djeca iz škole izostala. Što više, čuje se, da se sadanji učitelj i dosta neuljudno ponaša naprama djeci. Čujem, da je u tome pravcu ljubuška kotarska oblast počela već istraživati, a dobro bi bilo, da se i zemaljski školski nadzornik iz Sarajeva potrudi do nas, da se sam osvjedoči, o nazatku polaska škole. Pisana izvješća nijesu dosta. Nije čuvena kao viđena“.
Rodoljub Ljubušak. Dopisi. Bošnjak 1892, 3, 2.
Halid Sadiković