Mi smo rođeni u svjetovima u kojima su nas brižne majke učile da jutrom pažljivo odrežemo nokte na nogama i obučemo fin donji veš kad negdje krenemo,jer bismo možda mogli baš taj dan imati prometnu i završiti u Hitnoj,pa da ne daj Bože tamo zaposlena čeljad bude pričala da nam viri kakav konac ili su nam gaćice mrvicu pokidane.
Kuku lele,to bi bilo gore od same prometne nesreće!
Mi smo odgajani u svjetovima gdje nas ništa nije smjelo iznenaditi.
Nosili smo mali kišobran uvijek u torbi i šuškavu vjetrovku preko ruke,za onako.
A onda nam se desio život.
Surov,sjajan,bolan,čudesan i užasan.
Dok su nas učili kako se čuvati od života s vana,ono iznutra ostalo je na sasvim lakom dometu kiše,i vjetra,i kojekakvih sjebada.
Svi smo mi uglanjcani paket kojem ništa ne fali kad ga na prvu pogledaš.
Naučeni da perfektno glumimo u masi,da budemo fini & pristojni čak i kad ginemo na Hitnoj,da ginemo čisti i dostojanstveni.
Kakvi smo onda kad ostanemo sami sa sobom,znamo samo mi,kad se konačno zagledamo sebi duboko u oči.u gluho doba noći,tamo između pišanja i spavanja.
Ali o tome se ne priča.Nikad i nikome,jer sutra je novi dan.
A već s buđenjem počinje parada nasmijanih klauna koje ništa ne smije iznenaditi.
Izvor:Martina Mlinarević:HUZUR;Široki Brijeg, Logotip 2018.
Priredio:Kemal Mahić