Mnogo je još primjera kako smo pritekli jedni drugima u godini u kojoj svijet nije štedila bolest, naša država istovremeno se borila sa migrantskom krizom, pomozi.ba radilo nikad jačim tempom, a susjedi nam se suočili sa užasnim zemljotresom.
“Još 4 dana prikupljamo pomoć za Petrinju!” objavili su u vrijeme pisanja ovog teksta iz mostarskog Udruženja “Zajedno za naš grad”. To je samo jedna u nizu akcija ovog Udruženja za koje Mostarci tvrde da na sve stiže, da je jedno o najaktivijih, da najažurnije ispunjava svoju misiju i da su se njegovi članovi posebno iskazali s početkom pandemije uzrokovane korona virusom u martu ove godine. Njihova primarna aktivnost, svakodnevna podjela obroka starim I iznemoglim osobama, dobila je novu dimenziju.
–Pandemija je ostavila ljude bez posla i preko noći, čini mi se, povećan je broj naših štićenika. Imali smo cijele porodice bez ikakvih primanja. Otac bio moler, jedini radio u kući, zbog virusa naređen lockdown, čovjek nije imao šta raditi. Majka radila u butiku, jedina iz porodice, butik zatvoren, porodica ostala bez ikakvih primanja. Tako smo uz redovnu pripremu obroka za stare ljude, samce, koje nosimo na kućni prag, organizirali akciju naziva “Diskretni obroci”. Barem 60 porodica smo tako pokrivali određeno vrijeme. Lijepo je bilo vidjeti, da su ti ljudi koji bi nakon otvaranja radnji počeli raditi, odmah dolazili da nas obavjeste da su dobili poslove I da njima više pomoć ne treba. Tako je bilo tokom ljeta, nekako su se snalazili. Međutim, zima je donijela ponovno probleme, ponovno nema posla, turistička sezona u Mostaru je ove godine doživjela potpuni krah i ljudi nam se vraćaju s molbom da im se pomogne – govori nam predsjednik mostarskog Udruženja “Zajedno za naš grad” Nermin Mehić. Većinom su njihovi štićenici stari koji nemaju djecu, samohrane majke sa četvoro, petoro djece.
Kako ih dočekuju, pitamo? K’o da smo ima najrođeniji, svjedoči Nermin.
“K’o da smo im oaza u pustinji. Donosimo im ono najpotrebnije, jelo, bez kojeg opstali ne bi. I zaista se trudimo da to bude dobra hrana, dolme, japrak, sarme, gulaš bogat mesom. Lijepo, čisto upakovano i sve na kućni prag. A u 2020. smo starim ljudima, samcima od Konjica do Mostara platili markice za zdravstvo, da i to rješimo, da se mogu liječiti.”
Od starta pandemije u Udruženju “Zajedno za naš grad” organizirali su rad tri zasebna tima za pripremu i podjelu pomoći. Stalna dezifenkcija prostora, svakodnevno temeljito čišćenje kuhinje, pridržavanje svih mjera koje su štabovi propisali, donijelo je ovom Udruženju pravi bilans – nijedan zaraženi u ekipi, svi timovi zdravi, a ušli su u brojne kuće i haustore u kojima žive njihovi štićenici.
–Kupili smo i pumpe u jednom trenutku, odijela, organizirali i tri higijenska tima na čelu sa jednim inžinjerom kome je to struka i besplatno radili dezinfekciju haustora. Skoro 300 haustora smo dezinficirali u Mostaru, a radili isto to i u jednom dijelu Konjica, u MUP-u HNK, u Tužilaštvu također – iznosi Nermin.
Sa svojim članovima on akcijama pokriva prostor od Konjica do Mostara. Rado bi radili podjelu hrane i u Stocu, ali ne mogu da pronađu volontera koji bi podijelio starima obroke. Nermin Mehić ističe da 60 % podrške njegovom Udruženju stiže iz dijaspore, a ostalo dolazi od firmi i pojedinaca iz BiH. Kaže da su redovni u tome firme Mady i Perutnina Ptuj.
NAJVEĆI USPJESI
Istovremeno, čuvši za dobro koje čine za stare ljude dijela Hercegovine, članovima Udruženja Zajedno za naš grad javili su se iz Humanitarnog Fonda Atlanta. Članovi tog Fonda su za mostarsko Udruženje finansirali nabavku kedija koji “ima ugrađen uređaj termo king”, što je itekako bitno ljeti, da se hrana ne bi pokvarila do dopreme na adresu. Za sve one kojima je nepoznato, Humanitarni Fond Atlanta okuplja Zajednicu Bošnjaka Džordžije, djeluje već 11 godina i također nisu odustajali od pružanja pomoći građanima u matičnoj državi ni tokom pandemije.
Najveći upsjeh ovog Fonda su projekti podrške mladim ljudima, pa trenutno stipendiraju 93 učenika i studenta u BiH. Ovaj je Fond i tokom koronarne 2020. godine, u vidu stipendija i donacija, u BiH donirao ukupno 293.000 $. U vrijeme najveće krize u pandemiji, dopremili su prehrambene pakete za ugrožene porodice, nabavljali stoku, koke nosilje, donirali sjeme za proljetnu sjetvu, donirali plastenike, djelovali u 43 bh. općine.
Još jedno je u bh.dijaspori poznato Udruženje. To je Most Bro, humanitarna organizacija Bošnjaka Danske, osnovana prije 16 godina kako bi objedinila sve humanitarne aktivnosti građana BiH u Danskoj u jednu cjelinu. I ide im, itekako dobro. Imaju stalnih 250 članova, aktivista mnogo više, diljem Danske, a u BiH gotovo u svakom gradu imaju saradnike preko kojih pomoć distribuiraju. Imaju potvrde po osnovu kojih svjedoče da je Most Bro od formiranja do sada donirao građanima BiH više od 15 miliona kruna u novcu, a u materijalnoj pomoći više od 22 miliona kruna.
SKROMNOST NA DJELU
–Pojavom Corona virusa ljudska solidarnost je među nama u Danskoj zaista pokazala istinski dobro lice i naši ljudi su bili nesebični u pomaganju svima koji su nam se obratili za pomoć. Mjesečno smo pomagali 10 do 12 porodica, nekada i više. Ljudima je trebala hrana. Dogovorili bi sa porodicom da se nađu sa našim saradnikom u tržnom centru i oni sami uzimaju što misle da im je potrebno – objašnjava predsjednik humanitarne organizacije Most Bro Faruk Jakić i dodaje da su bolnicama u Busovači, Konjicu i Goraždu donirali električne krevete i drugu medicinsku opremu, a u saradnji sa danskim bračnim parom Renne i Majjbrit, osigurano je dosta pomoći i za vatrogasna udruženja u BiH.
Skromnost je Jakiću vrlina, pa ćemo mi konkretnije barem o dijelu podrške koju su svojim sunarodnjacima u BiH pružili bh. građani iz Danske, u godini koja je svim manjkala osim pandemijom i ljudskošću, onih gotovo nesvjesnih da su, kao po pravilu, velika djela kroz historiju uvijek činili “mali” ljudi. Upravo takvi, naš narod u Danskoj, napravio je niz različitih akcija.
Na samom početku pandemije reagirali su prema školarcima, pa za online nastavu donirali 50 kompjutera školama u Zenici i Kaknju. Tražili, nabavili i slali lijekove za podizanje imuniteta osobama koje se bore protiv karcinoma. Donirali brojna kolica s električnim motorom za stare i iznemogle osobe, sa željom da Most Bro još jednom nepokretnom čovjeku omogući izlazak iz kuće. Donirali su 50 kreveta Kantonalnoj bolnici i Domu za stare osobe u Goraždu, 20 kreveta bolnici u Konjicu.
–Iznenadilo nas je to da je običan narod reagovao da njihovi gradovi dobiju krevete u odnosu na šefove zdravstvenih institucija. I u slučaju Goražda i Konjica presudnu ulogu odigrali su mladi ljudi – pojašnjava Faruk. To je za Goražde učinio mladi Aldin Šalaka. Sretan što je njegova inicijativa rezultirala donacijom vrijednom približno 75.000 KM Aldin je objasnio da je riječ o krevetima za pacijente sa daljinskim upravljačima, koji su prijeko potrebni Goraždu, pogotovo u novoformiranom izolatoriju. Iza istog Udruženja su i brojne akcije pomoći bolesnima, akcije pomoći školama u opremanju učionica namještajem, tablama, projektorima za predavanja, ali i laptopima, kompjuterima, pa i dezinfekcionim sredstvima.
-Most-Bro sprema kamion školske opreme za područne skole u Srebrenici. Drugi kamion u kojem će se nalaziti medicinska pomagala: električna kolica, električni skuteri za nepokretne, električni kreveti, invalidska kolica, hodalice i jos mnogo druge opreme šaljemo u Sarajevo gdje će krajem januara biti organizirana podjela pojedincima, udruženjima i seoskim ambulantama – najavio je Faruk Jakić predsjednik humanitarne organizacije Most Bro.
Uputio je poziv našim čitateljima koji su članovi udruženja kojima je ovakva pomoć potrebna, da se jave i traže opremu. Mogu to učiniti pismom na e-mail adresu mostbro@gmail.com ili putem FB grupe Most-Bro.
ZAJEDNO SE MNOGO MOŽE
Ima još ljudi koji možda jesu kilometrima daleko od domovine, ali ne i djelima. Takav je mostarac Samir Lalić. Nastanjen je u Švedskoj i trenutno je jedan od najboljih kuhara Evrope, šef koji je činio tim probranih kuhara koji su pripremali specijalnu večeru na dodjeli Nobelove nagrade. Samir je ovih dana u Mostaru u Udruženju Zajedno za naš grad pripremao jelo za stare samce Mostara. Dao je i on od sebe što može, miksao ćufte, povrće u sosu, krompir, brokule…
–Hvala Samiru, jer glad nema nacije, a zajedno se mnogo može – zaključuje Nermin Mehić. Potvrdio je to narod diljem Bosne I Hercegovine. Nisu čekali vlasti. Mladi se organizirali. Kupovali za stare lijekove, osnovne potrepštine, nosili na prag doma. Žene iz Udruženja Romkinja Bolja budućnost Tuzla angažiralo 50 volonterki koje su također za nemoćne vršile nabavku potrebnih namirnica, ali i radile sa djecom obučavajući ih online nastavi.
Mnogo je još primjera kako smo pritekli jedni drugima u godini u kojoj svijet nije štedila bolest, naša država istovremeno se borila sa migrantskom krizom, pomozi.ba radilo nikad jačim tempom, a susjedi nam se suočili sa užasnim zemljotresom. Zato je lijepo čuti da dijelimo, hrabrimo jedni druge, da smo solidarni kad i sami nemamo previše, da pamtimo male heroje velikih djela kakvi su primjera radi oni iz pekare “Magistrala” kod Gračanice. Upamtili su brojni to ime, jer su u toj pekari u vrijeme najviše krize u pandemiji dijelili besplatno hljeb i pecivo ugroženim sugrađanima. Dobru se nadati i u godini što je tek nastupila, sa željom da sve manje bude potrebe za podrškom bolesnim.
(portal-udar.net)