Ovo je prica koja je mozda trebala biti ispricana prije nekoliko godina ali i danas ona se na neki nacin “oduzimo” covjeku o kome je rijec u ovoj kratkoj prici.
Prica o dobru aktuelna je svevremenska i ona uvijek nadje svoje mjesto u zivotima ljudi i uvijek je aktuelna bez obzira na vrijeme u kojem zivimo.
Junak ove price je nas komsija kojega svi Ljubusaci jako dobro znaju i postuju,insan koji je veliki dio svoga zivota posvetio drustvenom korisnom radu sa namjerom da poboljsa uvjete zivota svojih komsija i sugradjana.
Vjerujem da ste u ovom kratkom uvodu prepoznali da je rijec o nasem sugradjaninu Hasanu Musicu-Hrti.
Covjek da bi bio drustveno aktivan i pomagao svoju zajednicu i ljude u njoj,trosio svoje vrijeme, i bio spreman na svaku zrtvu na tom putu, mora se roditi za to i to treba da voli.
Jednostavno,pomagati drugima se ne uci,insan se rodi za to i to mu bude vodilja dok zivi.
Hasu pamtimo kao velikog aktivistu jos sedamdesetih godina prosloga stoljeca, kada na podrucju Gornjega grada
ni jedna drustvena aktivnost ni akcija za bilo sta nije mogla da prodje bez nasega Hrte.
Mi stariji se sjecamo makadamskog puta koji je vodio iz Ljubuskog prema Gozulju i Zabljaku i pamtimo Hasine aktivnosti kroz Mjesnu zajednicu “Stari grad” vezanih za prvo asfaltiranje istog.
Sjecamo se kampanje “Svi za” koja se mjesecima vodila, sjecamo se raznih “referenduma” gradjana za sve ono sto je ovoj nasoj zajednici donosilo bolje sutra.
U svim ovim aktivnostima uvijek je na celu bio Hasan Music-Hrta. Haso je volio taj svoj angazman i vjerujem da je dosta puta i njegova porodica bila na neki nacin zakinuta njegovim stalnim angazmanom, sastancima,akcijama i mnogim drugim obavezama.
Nakon toga su se redale stotine akcija koje su Gozulj i Zabljak cinile lijepim mjestima za zivot.
Haso je sedamdesetih i osamdesetih godina dao nemjerljiv doprinos u radu sa omladinom i njenom organizovanju.
Slijedom nemilih dogadjaja 1993.godine i protjerivanja Bosnjaka iz Ljubuskoga, Hrta izbjeglistvo provodi sa svojom porodicom u Njemackoj.
Nakon potpisivanja Dejtonskoga sporazuma, sa svojim komsijama koji se vracaju sa raznih strana svijeta, vraca se u svoj Ljubuski i svoj Zabljak.
Krajem devedesetih i pocetkom dvihiljaditih godina Haso opet postaje drustveno aktivan i u saradnji sa opcinskim strukturama dobija prostor u kasarni za “novu mjesnu zajednicu.”
Njegovo iskustvo ponovo dolazi do izrazaja i nova mjesna zajednica pocinje sa radom jakim intezitetom.
Novi prostor pretvara u lijepi ambijent za svoje aktivnosti u MZ i svi kojima je bilo kakva pomoc bila potrebna tu ga nalaze uvijek spremna da saslusa i pomogne koliko je bilo u njegovoj moci.
Vrativsi se u svoje domove mnogi ljubusaci bili su u potrebi za stotine stvari koje nisu mogli sami rjesiti.
Hasina upornost i svakodnevno “obijanje pragova” raznih institucija u Ljubuskom dala je dosta pozitivnih rezultata.
Zvanicna vlast na celu sa gos.Nevenkom Barbaricem, prepoznala je Hasino nesebicno zrtvovanje za svoje sugradjane i pozitivno je odgovarala na razne Hrtine molbe koje su uvijek bile za nekoga dugoga a ne za sebe.
Mjesna zajednica koju je tih godina vodio Hasan Music bila je sigurno jedna od najaktivnijih zajednica u cijelom Ljubuskom.
U tom poratnom vremenu mnogi povratnici obracali su se Hasi sa svojim problemime a onda bi Haso uzeo svoju fansciklu i obilazio Elektricno, Komunalno, Sud,Opcinu a nerijetko i Grude.
Vrijeme je proslo ali i danas Hrta se ne predaje. Svaki stub i sijalica koji nisu u funkciji njegova su obaveza da opet prorade.
Svako drvo koje je zub vremena i vjetar unistili opet su njegova briga da ga nadlezne sluzbe otklone da ne smeta ljudima koji tuda prolaze.
Za sve nedostake u Glavici,Pobrscu,Vodici i ostalim mahalama Haso je uvijek bio spreman da reaguje i pomogne.
Kroz mjesnu zajednicu u saradnji sa raznim udrugama sa podrucja Zapadno Hercegovacke Zupanije, Haso je svojim angazmanom obezbjedio dosta hrane, odjece, obuce i drugih materijala koje je dijelio gradjanima mjesne zajednice.
O ovom nasem dobrom insanu i njegovim djelima mogla bi se napisati knjiga.
Ovaj mali i skromni tekst je samo malo podsjecanje i jedno veliko i toplo hvala nasem Hasanu Musicu za sve sto je ucinio za ljude u Gornjem gradu i sire.
