Dana 09.09.2021.(četvrtak) je klanjana dženaza i ukop rah. Jasne Gujić,rođ. Nevesinjac na Gradskom groblju Vlakovo(Sarajevo).Dženazi su prisustvovali uža i šira rodbina,prijatelji,poznanici i komšije iz Sarajeva i Ljubuškog naše rah. Jasne koju smo od „milošte“ zvali Jaska.
Jaska i Ahmet Gujić su formirali bračnu zajednicu u Ljubuškom i ubrzo su se preselili u Sarajevo 70-tih godina prošlog stoljeća.
Jaska se zaposlila u distribuciji novina,časopisa,knjiga i radila u kioscima na različitim mjestima u Sarajevu.
Njen kiosk je bio stjecište Ljubušaka u Sarajevu.Uvijek je bila radosna kada bi ugledala nekoga iz Ljubuškog.
Autoru ovih redova je dozvoljavala pregled kompletne štampe i knjiga,sa napomenom „ponesi kući“,pa vrati kada pročitaš.Pošto sam bio i ostao ljubitelj pisane riječi,za mene je to bio praznik za dušu i oči.
Voljela je Ljubuški i sve one mahale gdje je odrastala-Vodicu,Gožulj,Glavicu,Crkvicu,Mesihovinu,Pobrišće…
Odlaskom u penziju,Jasku smo rjeđe sretali jer nije bilo više „domaćina“ mjesta za prepoznavanje i zbližavanje aktualnih tema iz Ljubuškog.
Dakle,već smo se navikli na njeno odsustvo,ali njeni definitivni odlazak budi sjećanja na njen dobroćudni i dragi lik i na ljubav koju nam je darivala.Ljubav je rađala nostalgiju i sjećanja na njene roditelje,Alu i Džemilu,na Ahmetove roditelje i njihovu mnogočlanu porodicu,na posljednju kuću na desnoj strani,pored harema i Musale,na putu prema Mostarskim Vratima…
Neka Allah dž. nagradi Jasnu za dobra djela džennetskim vrtovima,a njenoj familiji upućujemo izraze iskrenog saučešća i sabur u ovim trenucima i budućem vremenu kada se misli budu vraćale ka našoj i njihovoj Jaski.
K.M.
