“U ZNAKU VAGE”, nova knjiga Muniba Delalića
NOVA knjiga u FIDIPID-u! (Fidipid nakladništvo)
Objavili smo knjigu-Izbor poezije Muniba Delalića „U znaku vage“ ; i kako stoji u podnaslovu „knjiga svij mojih života“.
Iz opsežne recenzije Miroslava Mičanovića, koja je objavljena u knjizi, pod naslovom “RUKOPIS LIJEPE SAMOĆE”, izdvajamo 2 kratka dijela:
„ … Zavičaj i jezik, njegova lijepa lica, hercegovačka nokturna, prostori prizivanja prošlog i odsutnog, suočavanje sa stvarnim i nemogućim, snovi i sumnje, posvete i čitanja drugih, rat, sloboda i zatočeništvo, gubitak, grad i gradovi (Ljubuški, Mostar, Sarajevo, Zagreb, Oslo…), zemlja i zemlje (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Norveška), skandinavsko pismo (!), prijateljstva, drugovi i dugovi, životna i godišnja doba, ciklusi od rođenja do smrti – nosive su opsesivne teme knjige pisane „u znaku vage“. Međutim, jezik je ono u što sve uvire i iz čega sve izvire, dolazi i nadolazi, pisanjem se daje mogući smisao neiskazivom i nerazumnom vremenu, stvarnosti, životu….“

„… Pjesme su u knjizi U znaku vage svojevrstan pjesnički dnevnik u nastajanju, žive od bilježenja i uzdrhtalosti nad otkrićima što se i kako jezikom može, kako opisati i definirati vlastito bivanje u svijetu, imaju prizvuk prvog, strogosti i preciznosti, ali i zvuk iznenađenja što ga jezik proizvodi, donosi, energije koja se oslobađa a da joj se ne zna uzrok i posljedica:
„Netko je / tiho / pokucao na vrata. // Šapnuli smo: / Jesen. // I još se više šćućurili. / Jedni uz druge zbili. // Majka uz oca. / Ja uz brata. // Poslije je / došlo ostalo.“
Tihost i uzbuđenje koje završava u nezavršenom, onom što se zna i što se ne zna. Kraj je pjesme natopljen znanjem i iskustvom onoga koji govori, a prepoznati ga, predati se slutnji očekivanoga izručeno je čitatelju….“
Ispod naslovnica knjige, te dio o autoru, i jedna pjesma Muniba Delalica “Idem kući”
IDEM KUĆI
Idem kući.
Uvijek isti, uvijek iznova.
S vjernim, pouzdanim glasovima
u džepu.
Idem u riječ, samotnu, nijemu,
sličnu kiši na otoku.
U sliku, lijepu i strašnu
kao vojska pod zastavama.
Tamo, dakle u kut onaj
U kojem ću,
daleko od svake zloće,
po tko zna koji put istraživati
svoje rodno mjesto.
Izvor nemoći i ušće moći.
Rukopis lijepe samoće.
Munib Delalić
988 Posjeta 2 Posjeta danas
News Reporter