MUNIB DELALIĆ: MUNIRINA KNJIŽARA

Što postajem stariji,sve češće se prisjećam vremena djetinjstva i mladosti. Često u tome pokušavam nešto i napisati,uvjeren da jedino ono što zapišeš neće prekriti veo zaborava. No zahtjevno je pisati o nečemu što ti je nanadoknadivo, što je neusporedivo, što se više neće ponoviti. A nije lako ni prisjećati se,sjećanje je,kao i sve drugo,ponekad varljivo i nepouzdano.

U tome prisjećanju često vidim sebe kako,zbunjen,tek pošao u gimnaziju,nesigurna koraka ulazim u Munirinu knjižaru,kao u neki hram,usred rodnog mjesta,i kupujem sabranog Andrića.

Ili sam,ipak,kupio šahovsku garnituru?

Nikad mi neće biti jasno što sam tada kupio,što sam kupio prvo,jer sam,toga se dobro sjećam,kupio i jedno i drugo,ali ne istodobno,u Munirinoj knjižari,u blizini raskršća.No,kako god bilo,uvjeren sam da je i tada Andrić bio primamljiviji,i da sam prvo kupio ipak njegova sabrana djela,koliko god šah u ono vrijeme bio omiljen i privlačan.

Nikad nisam naučio dobro igrati šah,a nisam se,ruku na srce,nikad ni trudio da ga naučim dobro igrati.Pa to  je samo igra,mislio sam,a svaka igra kad tad dosadi,i uglavnom je dangubna.Satim sjediti na jednom mjestu i pomicati figure-to mi je u startu bilo pomalo odbojno.Ali zato sam se trudio da naučim čitati,što bolje,od malih nogu uvjeren da je čitanje životno važno,da je u knjigama život,da bez knjiga nema života.Knjige su mi uvijek pri ruci,njima se stalno vraćam,kao što,u sjećanju na zavičaj,gotovo uvijek navratim u Munirinu knjižaru,usred rodnog mjesta,u blizini raskršća.

I Munira je,kao izbjeglica,dugo bila u Norveškoj.U njoj je nedavno i umrla.Nema više Munire,kao što odavno u mom rodnom mjestu nema ni njezine knjižare.Jesu li to dvije paralelne priče koje se,kao u nekom dobrom romanu,koliko god on bio sjetan i bolan,isprepliću i nadopunjuju?Ili one,kao u nekom lošem romanu,kojih je u svijetu najviše,jedna drugu poništava,potire?

Sve ima svoj kraj,dobro je znano,jer ništa nije vječno,te će i ovaj takozvani novi život,bez Munire i njezine knjižare,kao i mnogo štošta drugoga,koji već dugo traje,sigurno jednom nestati,i možda ćemo ga se sa sjetom sjećati.Ako nas tada još bude.

 

Izvor:Munib Delalić:U ZNAKU VAGE;Nakladnik:Fidipid Zagreb 2021.godine (str.414)

Izbor:Kemal Mahić

 

 

 

1271 Posjeta 3 Posjeta danas
News Reporter