In memoriam: KEMAL MAHMUTEFENDIĆ (1942-2022): OTAC I SIN

Sjedili otac i sin.

Sjedili,sjedili,sjedili

jedan naspram drugog.

Pod njima klupa,

nad njima nebo,sunce i mjesečina,

kiše i smrtne tišine.

 

Sjedili oni tako,

gledali se,mislili

-otac i sin.

Vijekovi prođoše,dan nikako da mine,

ostariše obojica(umriješe li?),

ne zna se već ko je kome šta

i ko je kome ko;

 

dok jedan od njih(otac?sin?)

ne prozbori:

„Ovaj dan nikako da prođe.“

Na što će sin ocu(otac sinu):

„Ipak bi,vidiš,bilo najbolje

Poći spavati.“

 

Izvor:Kemal Mahmutefendić,EX NIHILO.iz ničega,nikome,ni o čemu,“Planjax“,Tešanj,2021.

Izbor:Kemal Mahić