Program sjećanja na r. Aliju Isakovića ove 2022 g. objavljen je na plakatu naniže.
U Stocu, Šarića kuća 18.marta u 13.00 sati i u Mostaru isti dan u Centru za kulturu u 19.00 sati.
Ponavljamo ranije objavljeni tekst:
Veliki,i vrijedan svakog poštovanja,doprinos našoj kulturi i kniževnosti posebno u vremenu kada je“ta komponenta nedovoljno proučena,često nepravedno zapostavljena i često pogrešno cijenjena“ jeste svakako Isakovićev rad na prikupljanju i realizaciji prve antologije muslimanske knjićevnosti,poznatije pod naslovom „Biserje“-izbor iz muslimanske književnosti/Zagreb,1972.).Biserje je učinilo prvi presudni,pionirski korak ka ostvarivanju očekivane književno-historijske sinteze našeg literarnog stvaranja,prvi pokušaj kanoniziranja ove književnosti i prvi korak ka sintezi dotadašnjeg naučno-historijskog istraživanja bošnjačke književnosti.
Riječ je,dakle,ovdje o,teorijski rečeno,prolegomeni historije naše knjićavnosti od srednjeg vijeka do recentne književnosti.Isakovićevo istraživanje,tada muslimanske književnosti,započelo je 1967.godine kada je objavio knjigu „Pjesme Avde Karabegovića Hasanbegova“,tada zaboravljenog pjesnika i već je tada pokazao da ne ide poznatim,utabanim stazama,nego da je zasjekao tamo gdje nije niko prije njega.
Potom će uslijediti tekstovi o Hivzi Bjelevcu,Ahmedu Muratbegoviću uz njegova sabrana djela,Musi Ćazimu Ćatiću,Nafiji Sarajlić,te Zbornik o Hasanaginici itd.Svaki od ovih tekstova značio je nov i začudni govor o autorima i djelima,koja su praktično bili prepušteni zaboravu,i pripremu istraživačkog materijala za krunu njegova bavljenja našom književnom baštinom što se realiziralo pojavom „Biserja“.
Ono što treba istaknuti u kritičarskom,i uopće tragalačkom radu u okviru naše baštine,kod Isakovića jeste korektan i afirmativan odnos prema istraživačima predhodnicima,pa je tako Isaković obilno iskoristio i valorizirao,u smislu sinteze,radove o književnicima Hazima Šabanovića,Muhameda Hadžijahića,Safvet-bega Bašagića i drugih,pa je njegova antologija književnosti zapravo nastavak,kontinuitet istraživanja ali i,što je najvažnije,prva sinteza i cjelovito reprezentiranje književnog stvaranja od srednjeg vijeka do našeg vremena.
Druga značajka njegovog interpretiranja naše književne baštine jeste Isakovićev kritički stav prema tim našim knjićevnicima,naročito kada govori o generaciji preporodnih pisaca u a-u periodu,pokazujući izvjesno razumijevanje za njihovo pisanje,u stanju što je „nužno odrđeno i omeđeno stanjima društva i kulture,koji su u BiH,a naročito muslimanskoj sredini,imali izrazito feudalni karakter“,a ne treba zaboraviti da je vrijeme njihovog djelovanja početak XX vijeka,kada je moderna u Evropi doživljavala i svoju drugu avangardnu fazu.Istovremeno,Isaković će istaknuti djelovanje Bašagića,Mulabdića i Đikića,tu prvu generaciju pisaca,te njihov „požrtvovani i odlučni prosvjetni i društveni rad“.Pohvalit će njihov angažman na osnivanju Gajreta i sličnih društava,književno.kulturnu propagandu da muslimani prihvate izvjesne tekovine zapadnjačke civilizacije i kulture te njihovo evropsko i svekoliko obrazovanje.Međutim,Isaković će snažno kritički,i konačno objektivno,kazati kako su ti književnici u suštini u svom književnom radu i ličnom životu,“u sferama emocija,psihologije,shvatanja,životnih navika,ostali vjerni svojoj nazadnjačkoj klasi i njenim neizbježnim klasnim ograničenostima“…
Autor:Alija Pirić-Oslobođenje 3.12.2020.(prilog KUN-kultura,umjetnost,nauka)
Pripremio: prof. Kemal Mahić
.
