Šeher Bosna – rahatluk moje duše! Bistra rijeka lijepog muhabbeta, najljepših sjećanja, teškog uzdisaja i iskrene dove. Ona mirisom blagodarnu kišu donosi, natapa zemlju iz koje dobar plod raste kao njeni dobri ljudi što niču. Sve je tarih u šeher Bosni. Pogledaj mudrog dedu, na njegovom licu čitaj historiju zemlje koju su voljeli, borili se za nju, gazili je dušmani svojom čizmom. Ona bi se svaki put, baš kao majka, smilovala djetetu svome, primajući u svoje toplo naručje i one koji se majke svoje odriču. To je, brate moj i sestro, šeher Bosna. Visoke planine donesu miris snijega, pokriju bregove, smire zemlju, do novog buđenja i beharli proljeća. Ljudi se povuku u svoje kuće i pričaju.
Eglenišu uz toplu kahvu pečenu na stari način, u još starijem mlinu, saburom izmljevenu. I to je šeher Bosna kad otvori vrata musafiru, merhametom zamiriše šamija stare nene, taman sa serdžade što je ustala nakon akšam[1]namaza. Šeher Bosnu čine dobri insani – oni obični koje možeš vidjeti umorne da se vraćaju s teškog posla. Dobri su oni kad ih čemer i belaj pritisne. Možda su tada najbolji, daju najbolje od sebe. Tako ih majka Bosna i majka na sabah dok je budila snene učila. Budi pošten, radin i nemoj nikom zla misliti, ali čuvaj ovu našu zemlju – šeher Bosnu našeg rahatluka.
Šeher Bosna, zemlja moga rahatluka je najljepša u proljeće. Probudi se kao i njeni dobri ljudi, ptice zapjevaju, voćnjaci zablistaju i najljepše djevojke prošetaju. Jesi li ikada bio u šeher Bosni, ili već imaš sreću da živiš u njoj? Vrijeme sporije prolazi u malom džennetu koji Bosnom zovu. Ne žure 170 nikuda zbog sabura koji naučiše, rahat koračaju svakim dijelom zemlje, stameni kao njihov stećak ponosni. Išaret su oni sebi i svijetu. Treba živjeti u šeher Bosni i zamirisati njome da rahatluk prodišeš, i da najboljim ljudima na ovom dunjaluku prijateljsku ruku stisneš. To ti je, brate i sestro, šeher Bosna – mog rahatluka.
Znaš li ti, Evropljanine, da se ovdje u ovoj našoj zemlji, kupatilo koristilo još onda kad ste izmišljali mirise da uklonite smradove s tijela svojih i sperete s ulica nečist koju ste s prozora vaših dvoraca bacali? Ne znaš! Onda nauči, dođi i vidi!
Slobodno dođi u zemlju Bosnu i Hercegovinu, napij se vode čiste sa stare česme koju je davno pobožni dobrotvor sagradio. Ako se kojim slučajem zadesiš u ljeto u ovoj našoj zemlji rahatluka, okupaj se u čistoj vodi rijeka naših bistrih. Nemoj da brineš ako se slučajno napiješ vode – sve je kod nas čisto, blista i jednostavnošću zrači, koju ti možda ne možeš shvatiti. Ovdje se, moj Evropljanine, Istok i Zapad ljube i zato mi ne pričaj o toleranciji, dobroti i suživotu.
Takva ti je Bosna i Hercegovina – u zavoje je povijemo, blizu srca smjestimo da spava, odmara daleko od prljavih ruku. Možeš gledati, ali ne diraj! Taman k’o čednu djevojku, onako po naški, u tradiciji morala i vjere u Boga.
Kod nas i vrijeme sporije prolazi, jer ako danas blagoslova ima, on se u Bosni nalazi. Možda smo ti mi staromodni, k’o naše stare kaldrme u sokacima gdje sreća svoj stan nalazi. Ali to ne znači da možeš gaziti po nama. Zato nas pusti, ili dođi na mjesto gdje se Istok i Zapad ljube. Ispod neba koje daje mudrost i poetiku u govoru. Drugačije ne možemo, osim putem ljubavi i vjere u Jednog Boga.
Admir Delalić, Tragovi u vremenu, Priče iz Sokaka.
Sokak sreće
Foto: Said Mulalić
https://sokaksrece.com/seher-bosna
