Mevlana Dželaludin RUMI(1207- 1273)

Mevlana Dželaludin RUMI rođen je u Belhu u Afganistanu.Njegov život dijeli se na tri razdoblja: obrazovanje(tahsil), pročišćenje(tehzib) i tesavvuf( predanost i zaljubljenost srca).

Ono što ga je čakalo bilo je vidljivo još dok su njegove stope bile male. Jedne prilike, vidjevši ga kako korača kraj  je primijetio:“Kakav zadivljujući prizor!Rijeka teče vukući snažni okean iza sebe…“

Mevlana je bio okean.Okean Ljubavi,čiji talasi nisu poznavali pravila,čije su dubine mogle doseći najveći nur iza tame koja se krije na dnu.Jer ašik na najnižem dnu je najviši kod svog Gospodara.Prvu etapu života posvetio je izučavanju tefsira, hadisa i fikha, te postiže titulu učitelja šerijatskih nauka.Nakon očeve smrti ga nasljeđuje, ali ovosvjetske zablude i nosi u ašk.Postao je poznat među ljudima i učitelj većem broju učenika.Bio je pripadnik Ehli-sunneta i šejh Mevlevijskog reda.Burhanuddin Muhakkik je bio njegov odgajatelj,koji ga je podučio duhovnim vježbama. 642.godine,Šemsuddin Tabrizi zapali plamen zaljubljenosti u Mevlaninom srcu,gdje započe njegovo izgaranje za blizinom Voljenog.Šems je zalijevao sjeme njegove žudnje i utalio žeđ njegove duše koja je postala opijena.On ga je poticao da stekne sve vidove ma'rifeta i osjeti muhabbet prema Allahu,dž.š. Mevlana je iščezao iz dunjalučke povezanosti,otrgao se od okova i ovisnosti ovog svijeta.Svoj život posvećuje potrazi za Mašukom. Pronašao je vječnost u prolaznosti, jer ga je susret s njim odagnao od neispinjenog bića.Zajedno sa Šemsom hodio je planinama osame, ali nikad nisu bili sami.Prisutnost Allaha,dž.š., stalno je prožimala njihova bića pod okriljem stalne svijesti.Šems mu je predstavljao poveznicu sa jasnoćom razumijevanja svijeta gajba i nedokučivog shvatanja visina.

Nakon Šemsovog mističnog nestanka iz Mevlaninog života, mevlana pada u duboku tugu i žal za svojim učiteljem.Tako nastaje i njegovo djelo Divan kojeg je posvetio Šemsu.. Nakon njegove smrti, Mevlana svoje putovanje nastavlja sa Čelebijem.Njihov susret je plod „plesa na tržnici“ nakon čega su osjetili posebnu međusobnu povezanost.Naime,, kao da je spreman čekao pitanje koje mu je postavljeno,“zašto nije napisao Divan poput Širazija“,Mevlana je izvadio sedam bejtova već ranije napisanih i obznanio ih Čelebiju.Tada počinje njihovo putovanje i pisanje Mesnevije. Rad na Mesneviji trajao je četrnaest godina, a njeni posljednji stihovi izrečeni su pred samu Rumijevu smrt.Mevlana je zbog bolesti preselio na ahiret i tako otključao vrata susreta sa Voljenim.Poznavao je mnoge nauke, ali je njegovo biće znalo samo za Ljubav.

„Ljubav je toplina svjetlosti Bića, zato ljubav obuhvata sve.Ljubav je toplina i sjaj Jednoće, Ljubav je suština Jedinstva.“

Rumi umire u Konyi(današnja Turska) 17.decembra 1273. godine.

„Plod života mi sav u tri riječi:Bijah sirov, ispekoh se, pa izgorjeh.“

Gdje je našao svoj mir i dušu nahranio aškom.iznad  ograničenih shvatanja i identiteta.

Pod okriljem uzburkanih valova dunjaluka, izronio je okeana zablude prolaznog života.

„Jučer sam bio pametan pa sam želio promijeniti svijet, danas sam mudar pa želim promijeniti sebe“.

I, zaista, promjenivši sebe, promijenio je svjetove mnogih.Bos je koračao užarenim putevima,iskušenja i nemoći.Koračao je sve dok njegova stopala nisu odstupila od tla, gdje se uzdigao u više sfere Ljubavi.Sfere svemira gdje je našao svoj mir i dušu nahranio aškom.Okusio je ovaj svijet, ali njegovo žedno srce napojile su kapi tajni nebeskih visina. Odbacio je život kojim je tekao, život pun brzaka i virova vlastitih prohtjeva.Sanjivo je utonuo u refleksiju duhovnog ispunjenja ponad osamljenja koje vodi do prisutnosti Jednoga.

Autor:Amina Subašić

Izvor:ZEMZEM;decembar 2022.Broj 217;Sarajevo

Izbor: Kemal Mahić

Mevlana muzej u Koniji (Konya), Turska

519 Posjeta 1 Posjeta danas