Rekla je , PRIJE DVADESET GODINA – ovom LJUBUSAKU – Marija Crnobori, legendarna jugoslovenska glumica i svojevremeno – djevojka IVANA GORANA KOVACICA.
DOBRO , DRAGA KITTY !. …U REDU !..
ISPUNJAVAM TI ZELJU – DONOSIM , ETO , i
TAJ DAVNO OBJAVLJENI INTERVJU .
UOSTALOM , TO i ZASLUZUJE MARIJA
CRNOBORI !
U PROSLOM RATU , IAKO U BEOGRADU ,
PRKOSILA
JE – Z L U… i BILA NA PRAVOJ STRANI !…I JOS NESTO, KITTY !…PUT GORANA
KOVACICA SA PARTIZANIMA
OD ZAGREBA DO SELA BASTASA GDJE JE UBIJEN – PEDANTNO
JE REKONSTRUISAN – OSIM JEDNOG DIJELA . NAIME , POSTOJE
INDICIJE DA JE , ( IZ BEZBJEDNOSNIH RAZLOGA ) , PROPJESACIO –
UPRAVO KROZ….NAS ZAVICAJ !
RAZLOG VISE ZA OVAJ INTERVJU!
JE LI TAKO , KITTY ?
Niti je vise zima niti pocinje proljece . Ali , iako je to neko “medjuvrijeme” –
rijetka stabla
na TERAZIJAMA , u centru sve umivenijeg BEOGRADA ,
pocela su da pupaju ranije nego obicno .
Skrto , zubato sunce koje se stidljivo pomalja – izmamilo je prve setace i turiste ,
a oni su zauzeli i sve stolove – iznesene po prvi put ove godine , i to na sve trotoare i
trgove .
Spojene sa sve popularnijom KNEZ MIHAILOVOM ulicom , TERAZIJE se – i na ovaj nacin ,
boreda zadrze prvu poziciju u Beogradu , medju sve brojnijim gradskim cetvrtima – koje
se trudeda privuku sto veci broj gostiju !I tu , u centru TERAZIJA na broju 35 na prvom spratu – stanuje MARIJA CRNOBORI ,
legendarna jugoslovenska glumica , nenadmasna F E D R A – K L I T E M E S T R A – O F E L I J
A – L A U R A -G R O F I C A E B O L I…koja se sada tu , izmedju cetiri zida , brine o sinu i
unucima – i bori se
sa nadolazecom OSMOM DECENIJOM ZIVOTA !Opisivacu je bilo tesko da prijedje tih dvjestotinjak metara preko TERZIJA , jer ce
za koji trenutak sresti MARIJU CRNOBORI koja je pristala da odgovara na njegova pitanja . Ali , onanije pitala – niti joj je novinar smio da kaze – da ce se neka od tih pitanja odnositi i na –
najdelikatniju temu iz
njenog zivota o kojoj ona nikada i nikome nije htjela da govori , pa ni po upornom
nagovaranju velikog ANDRICA .Citalac naslucuje da ce se ta pitanja odnositi i na njene mladalacke veze sa
genijalnim pjesnikom
IVANOM GORANOM KOVACICEM , jer je malom broju ljudi poznato da je , u to daleko
vrijeme – u to iznad svega tesko vrijeme , ta mlada i leprsava ljepotica i vragolanka simpaticne
vrste – bila djevojka IVANA GORANA KOVACICA !I , evo ,u stanu punom knjiga – i slika po zidovima , sjedim sa MARIJOM CRNOBORI ,
simpaticnom
i nadasve zivahnom damom koja voli da kaze da je ona vec sasvim stara i da je sve
sto je sa glumom
bilo u vezi ostalo iza nje – te da ne voli da se vraca na nesto sto je vec davno
zavrseno . U isto vrijeme ,
stalno se trudi da zadrzi osmjeh – koji je nesto izmedju radosti i zabrinutosti ,
dok njeno lice – koga
nasrtljivo napadaju bore – nikako ne moze da sakrije i otsjaje nekadasnje ljepote
koja je , uz blage
i prodorne oci kadifasnog sjaja , mogla u mladosti da zasljepljuje i porazava…HVALA VAM STO STE ME PRIMILI !…I HVALA VAM NA ODGOVORIMA KOJE CETE DATI NA NASA
PITANJA , A PRVO OD NJIH JE :
– AKO BI STE TREBALI DA ODGOVORITE NAJKRACE – STA BISTE ODGOVORILI NA PITANJE : KO
JE TO
MARIJA CRNOBORI ?Misli se dugo . Nervozno vrti olovkom medju prstima i gleda u jednu tacku na stolu .MARIJA CRNOBORI :
– Sve sto je proslo , proslo je . Zivot je zivot – a prica je prica !…Marija
CRNOBORI je sada jedna stara
glumica koja je – pune 52 godine podarivala ljudima mnogo divnih misli i odigrala
mnogo velikih likova
svjetske i nase dramske literature …Nosi je u zivotu , takav kakav jeste ,
saznanje da ima jos dosta
ljudi koji to pamte – tako da MARIJA CRNOBORI zivi i dalje , jer glumac ne umire
tako brzo !… A.G.
– STA JE NAJVAZNIJE OSTALO U VASIM SJECANJIMA NA DJETINJSTVO ?MARIJA CRNOBORI :
Mi smo izbjeglice iz ISTRE , i to daleke 1920. godine !…Moj otac je bio masinista
u ciglani , koju su zapalili .
Izbacivali su , potom , i nas i stvari kroz prozor ! Toga se zivo sjecam , i to
cesto sanjam . Cak i danas !
Majka nas je vodila – u narucju je drzala moju mjadju sestru , a mene i brata je
vodila za ruku…
I danas mi se javi miris ocevih odijela koje je majka prala .
Zivo se sjecam naseg odlaska iz ISTRE – i nabujale KUPE koja je sve poplavila : i
livade ,kuce i stale…
Voda je nosila namjestaj , goveda su se borila sa vodom !…
Eto , to su najzivlja sjecanja iz djetinjstva , kojih se ja , da ponovim , i danas
sjecam – cak cesto
i sanjam !A.G.
RECITE NAM NESTO O VASEM BORAVKU U ZAGREBU ?MARIJA CRNOBORI :
– U Zagrebu sam isla u skolu . Pohadjala sam GLUMACKU SKOLU u tom gradu .Tu sam
proboravila
i sve teske , ratne godine – stanovala sam na jednoj mansardi , i tu sam u ZAGREBU
dozivjela i svoj
prvi glumacki angazman .A.G.
TU STE SRELI I IVANA GORANA KOVACICA !…HM ! – DA LI BISTE NAM NESTO KAZALI O TOME ?MARIJA CRNOBORI nabra celo , a osmjeh joj nestade sa usana , kao da je vjetrom
odnesen …!
Ustade i nervozno pridje Biblioteci , vadi knjige zelenog poveza koje joj , odjednom
, popadase.
na pod . Ona ih nervozno sakuplja , slaze u narucje i donosi na sto – SABRANA DJELA
IVANA
GORANA KOVAACICA !…
Sjeda i gleda me prodorno i uporno , kao da zeli da me obeshrabri u mojoj namjeri da
joj postavljam
pitanja o GORANU , koje je vec nazrela !
A onda , poslije duge stanke , glasom kao da je na pozornici, kaze i bez pitanja : G
O R A N – TO SU
SAMO KNJIGE . ZNATE !…SVE DRUGO JE – KOJESTA !
Cutimo .Nastojim i ja da odglumim covjeka koji je izgubio svaku sansu da zavrsi posao zbog
koga je dosao .
Marija CRNOBORI je ovo shvatila .
GLUMICI se ipak nemoze GLUMITI ! SUTIMO . OBOJE !MARIJA CRNOBORI :
– Srela sam GORANA kod naseg zajednickog prijatelja DRAGUTINA TADIJANOVICA…
Ali , Vi ipak morate razumjeti…to je za mene delikatna tema , to je za mene – vise
nego delikatna tema…
Ja sam zena iz generacije koja je imala , i ima , neke obzire …Ja sam , kao sto i
znate , bila udata zena .
Moj pokojni muz MARKO FOTEZ….koji je u moj zivot dosao poslije GORANA ….on je
bio veliki covjek…
i veliki muz !…Postoje , dakle , obziri…A . G .RECITE NAM NESTO , MARIJA : KOJE STE GORANOVE OSOBINE ZADRZALI U VASEM SJECANJU ?MARIJA CRNOBORI :- … OH !…Bio je lijep , visok , veseo…imao je tako plave oci i stalno se
smijao – sa razlogom , ili bez
razloga…Smijao se , Boze , stalno se smijao i pricao tako slikovito i lijepo da je
to bilo neodoljivo…Sjecam se , stanovala sam u Mlinarskoj ulici …i idemo mi tako jednom , a ja…ja
sam , znate , bila
vragolanka …cevrljala sam , kao i sada , stalno…stalno – da mu , ponekad , nisam
dala ni da govori…
I tako , idemo mi jednom prilikom kroz tu Mlinarsku ulicu…Podne , upeklo sunce i
laste se razletjele…
Lete laste u svim pravcima , iza nas – oko nas …cini se da lelujaju oko nas
crnobijele strijele…a ja – ja
u bijeloj haljinici tako…trcim , trcim ispred njega…hocu da uhvatim laste i
sunce…
I sve mi tako izmice , izmice…nista da uhvatim…ali – cevrljam , a GORAN vice
zamnom : STA TI JE –
SACEKAJ …SACEKAJ !…
Sutra , zove me sa ulice , ja se pojavim na prozorcicu od mansarde , a on vice :
– MARIJA , evo ti pjesma LASTAVICE !.. Ostajem ocaran ovim iskazom koji je dosao odjedanput , i bez uvoda !
Marija Crnobori otvara vrata – dolaze joj unuke iz skole . Ispraca ih u sobu i sa
majcinskom
njeznoscu ljubi . Jer , ona im je i majka , i baka !
Marija Crnobori ustaje ponovo , otvara neke rafove – izvlaci fascikle .
Iz jednog od njih vadi veliku , crvenu svesku i otvara je . U svesci , iz stranice u
stranicu – pjesme !- Ovo je originalni GORANOV RUKOPIS , kaze – i pruza mi svesku otvorenu na stranci
na kojoj su ispisani
stihovi pjesme “LASTAVICE” .
Iznad naslova stoji jednostavno i kratko : MARIJI !..
Tu su i pjesme koje je ona prepisivala , tako da se rukopisi jednostavno smjenjuju .
Ne znam sta da kazem !
Ne mogu da vjerujem ! Samo gledam u kultivisani rukopis i gledam godinu zapisa : 1941 !
Tu je i cuvena GORANOVA pjesma M O J G R O B , napisana 1939 , u kojoj on
pretskazuje da ce mu
GROB biti negdje u divljini – na nepristupacnom , skrivenom i tajanstvenom mjestu na
koga nece svakomoci da dodje !NIKO DA NE DODJE DO
PRIJATELJ DRAG
I KAD SE VRATRI ,
DA PORAVNA
TRAG…!Tragao sam i ja po selima , pa i oko sela BASTASI kod Foce . Uzalud !Marija CRNOBORI nastavlja :
– Bili smo , tako , jednoga dana zajedno kod VLADIMIRA NAZORA !…Njih dvojica
ozbiljni , zabrinuti – a ja
vragolanka – ne smirujem se nigdje pa im sluzim kao zabava i predmet svakojakih ,
simpaticnih sala .
I ja kazem NAZORU : BRATE – TA TVOJA BRADA JE KAO KOZJA …i smijem se , a on klima
glavom i daje mi
jedan list hartije .
Kaze : MARIJA , ovo su ozbiljna vremena .Covjek ne zna sta nosi dan , a sta noc
!…Evo ti pjesma OPORUKA
pa ako poginem , sakupi moje prijatelje i procitaj im pjesmu !…A ako ne – vrati mi
je !Ja briznem u plac . On me tjesi pa kaze : Nemoj , Marija , nikada da places ! Ako
budes morala tugovati -stisni srce , jer…jer , tugovati takodje znaci ZIVJETI !…
Kao sto i sami shvacate , Antone – vratila sam mu pjesmu !…
I bas tu vece , kad smo bili kod NAZORA , GORAN mi usputno kaze : AKO SE SUTRA NE
JAVIM – znaci otisli smo !..
Sutradan se nije javio ..
I nikada se vise nije javio .
Nisam se smjela raspitivati . Nikoga pitati !…Ta vremena treba prozivjeti – pa ih
tek onda razumjeti !…Jedno vece , kuca neko na moja vrata . Otvorim , a na vratima se pojavljuje Goranov
brat , na cijem licu je sve pisalo !… Ipak pitam : ZIV…?
– On kaze : NE…MRTAV !…
Ja vrisnem : NE…NE ! NIJE ISTINA…NIJE ISTINA !…i stropostam se na fotelju !Gledali smo se nijemo i bez rijeci , gotovo oduzeti !…A onda se on ustaje , okrene
mi se na vratima i kaze :
– TEBI SAM PRVOJ REKAO …!
Tek kasnije sam cula kako je to sve bilo !Zapravo , od tih sam strasnih vijesti tada zanijemila .
Pa , zamislite molim vas !…Zaklan GORAN !…Zaklan !…
Zaklan covjek
Zaklan pjesnik…
UZASNO…!Marija CRNOBORI pokriva lice rukama . Ono joj se grci u ocajno bolnu grimasu i ona
ponavlja :
– Zasto me to pitate…zasto me to pitate…! Ja hocu sve to da zaboravim , ja hocu
da cutim…Jer , u mom – kao i u drugim ljudskim zivotima slicne vrste – covjek shvati da su sreca i nesreca tako blizu u zivotu , da se
gotovo dodiruju , ali se ne mijesaju – nego zive odvojeni jedno od drugog , kao dva
svijeta , kao voda i ulje…Zato kazem : GORAN – TO SU SAMO KNJIGE , SVE DRUGO JE KOJESTA !
I sve sto bi smo rekli o njemu bila i to misao , ali koja na GORANOVU MISAO samo
lici ,samo lici …kao lazni biser na pravi ! Zastala je i ucutala odjednom , i bez prelaza !
Napolju puse neki nesnosni vjetar – koji na mahove huce u prozorima .
– KOSAVA !…kaze Marija .
Na stolu su sabrana djela Goranova i sveske koje je Marija cuvala . I sacuvala !
Za stolom JA i ONA – kao dva svijeta koji se razilaze bar u tome sto svaki od njih
cini sve dapostigne svoj cilj :
Moj svijet zeli da Marija govori , a njen svijet zeli da
nastavi sa cutanjem i da sve potone u cutanju i zaboravu !..
Uzima me odjednom za ruku kao malo dijete i , gledajuci me u oci , pita : A ZASTO
STE VI BAS MENE
ODABRALI ZA RAZGOVOR ?
– Ne samo za razgovor , kazem !Naime , u Parizu postoji Jugoslovenska osnovna skola i gimnazija koja nosi ime IVAN
GORAN KOVACIC
i ima gotovo pet hiljada ucenika !…Ucenici , nastavnici i roditelji vas pozivaju u
goste , jer MARIJU CRNOBORI , po nasem shvatanju , ZA DVADESET PETOGODISNJICU SKOLE koja nosi Goranovo ime – niko ne moze da zamijeni !…Htjeli smo , zapravo , da na proslavi imamo jednu originalnu licnost !..- A ZASTO SAM BAS JA TA ORIGINALNA LICNOST ? – pita me Marija Crnobori .- Paaa , kazem sa usiljenim smijehom i bojazljivo : Nije ipak mala stvar da u
gostima imamo slavnu
jugoslovensku glumicu , a osim toga – svojevremeno i – djevojku Ivana Gorana
Kovacica !…
Zasto ne reci i to ?…MARIJA CRNOBORI se ponajprije malo ljutnu , a onda mi sa sirokim osmjehom na licu –
kaze :
– Djevojka…djevojka…! Da , razumijem vas ! Potpuno vas razumijem . Ali , ovoga
puta i Vi mene morate
razumjeti …Ne , ne mogu da prihvatim vas dragi poziv iz razloga kojih ste to i
sami shvatili !..
Ali , mozda , jednom drugom prilikom !…Zasigurno – jednom drugom prilikom !…Pozdravljam sve ucenike , nastavnike i roditelje Jugoslovenske osnovne skole i
gimnazije IVAN GORAN
KOVACIC u Parizu i sirom Francuske – od srca im cestitam veliki jubilej i zelim im
da budu , u prvom redu ,
dobri ljudi i dobri JUGOSLOVENI…To su ideali za koje se i GORAN borio !…
Jer , ime koje nosi vasa skola visestruko vas obavezuje . I zato zelim svima vama u
toj skoli srecu ,
zdravlje i zadovoljstvo….To vam , eto , zeli MARIJA CRNOBORI , ostarjela
jugoslovenska glumica – A VI JE
ZOVITE KAKO GOD HOCETE !…Ispracajuci me – tiho mi kaze : Oprostite , nisam ispunila sve vase zelje !…Ali ,
nisam to ispunila ni Velikom
ANDRICU , koji me stalno i uporno nagovarao da i o tome govorim !
Kaze meni IVO :
– Marija , govori !… Jer , poslije smrti – svi cemo imati mnogo vremena za
cutanje…!
Konacno , da i treci put ponovim : GORAN – TO SU KNJIGE !…SVE DRUGO JE KOJESTA !…Nasao sam se ponovo na ozivjelom terazijskom trgu . Beograd je upalio svjetiljke , a
jaka Kosava
ganja odbacene papire po platou , tako da podrhtavaju – kao drogirani misevi !…
Iza nas je ostala MARIJA CRNOBORI , legendarna jugoslovenska glumica – ostala je sa
svojim
uspomenama , i sa svojom neizljecivom potrebom da o nekim dimenzijama svog zivota –
uporno suti !
Ostala je i sa originalnim sveskama IVANA GORANA KOVACICA – koje joj ne daju DA
ZABORAVI !…(Beograd,12.Mart 1990.)
Dvadest godina kasnije:Draga KITTY- “PREVARITI SE U JEDNOJ VELIKOJ NADI-NIJE SRAMOTA”!Autor:Paris 2010.)