Od sumraka do svitanja
živim k'o car, do zadnjeg dukata
nek’ znaju svi da ne žalim
sto si mi ti, srećo, udata
Ref.
Za muštuluk bih pozlatio
prvog ko mi bude javio
da se kaješ što si njegova
i da si pogriješila
Za muštuluk bih pozlatio
samo kad bi’ opet saznao
da kraj njega sada imas sve
a jos pitaš za mene
Ja ne krijem što tugujem
što bez tebe zauvijek ostajem
oprosti mi zbog ljubavi
ja sam ti je davno ukrao
Ref.
Za muštuluk bih pozlatio
prvog ko mi bude javio
da se kaješ sto si njegova
i da si pogriješila
Muštuluk(mustuluk) – bakšiš ili nagrada koja se daje onom koji prvi javi kakvu dobru,radosnu vijest.
„Daj muštuluk gospodska divojko,
eno tebi Vrcić-bajraktara“(M.H.III 154);
Ja tebe glas,ti meni m u š t u l u k (Vuk,Posl.110)
„Muštuluk majko,mustulugdžiji“(Vuk V 67)
„vesela vijest,obradovanje“
Muštulukčija,muštulugdžija – onaj koji prvi javi radosnu vijest i koji zaslužuje muštuluk.
Abdulah Škaljić:“Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku“(peto izdanje)SA 1985.
Slušajući maestralnog Harisa Džinovića i njegovu pjesmu „Muštuluk“ do nas dopiru doživljaji iz djetinjstva koji su prekinuti surgunom u nepoznato.Prvo nas „dira“ muzika,pa onda riječi, potom dolaze sjećanja na one riječi koje su nas oplemenile kada smo „protrčali“.
Bili smo oni koji smo dobijali muštuluk ali i oni koji su davali muštuluk.Zavisi od godina starosti.
Kao oni koji su dobijali muštuluk sjećamo se slika iz našeg djetinjstva:
Pa tako pamtimo događaje u komšiluku kada smo dojavili majci i supruzi da uz mahalsku kaldrmu dolazi bivši vojnik koji se živ i zdrav vratio sa odsluženja vojnog roka.
Pa dobijali dva muštuluka:od majke i supruge bivšeg vojnika!
Druga je slika ona kada je djevojčica upućena na autobusku stanicu(kod Pošte) da kada ugleda ljubavnika osobe koja ju je poslala odmah dotrči do ljubavnice,što je brže noge mogu nositi i kaže „vidjela sam ga“,pa da onda zazveči novčanica primjerena djevojčici.
Ili,kada su djeca oblijetala oko Doma zdravlja(ginekologija) da saznaju šta je buduća majka rodila!?Onda bi oni najbrži dotrčali do kuće u kojoj se očekuje novorođenče i onako zapuhani i oznojeni uzvikivali:“Sin,sin se rodio“! a otac vadi već pripremljen muštuluk muštulugdžiji uz osmijeh,suze,zahvalnost što su realiziralo Božije djelo i što je majka sretno rodila novu nadu porodice.
Ili,muž se vraća sa odsluženja zatvorske kazne.Njegova supruga kaže muštulugdžiji:“čim ga vidiš,trči do mene pa mi kaži da stiže i dobiješ muštuluk“!
Nije bilo kao u pjesmi pomenutih dukata,ali djeci je bila dovoljna-JABUKA,kao izraz ljubavi i sreće.
Gdje smo danas mi u svemu tome?
Najveći dobitnik muštuluka je mobilni telefon,facebook,twiter i slično!
Razlog je rasutost populacije po svijetu i na onim mjestima gdje nema takvih adeta i običaja.
Osim toga i mi smo se amerikanizirali i evropeizirali,pa zaboravljamo kultove naših predaka.
Ipak,na jednom bosanskom stećku je zapisano:
„Nikad mnogo ne imah,
nikad ništa ne nesta,
a dijelih“.
Pa tako i naši etnici kada imaju kome u domovini i u inozemstvu!
Prijatno slušanje,dragi ljubušaci!
Priredili:Kemal Mahić i Mithad Muminagić