Petnaesto stoljeće bilo je više nego burno u hercegovačkoj povijesti.Obilježio ga i svoj mu pečat utisnuo najmoćniji i najveći Hercegovac u srednjem vijeku herceg Stipan Vukčić Kosača(Kosača kod Foče,1405-Herceg Novi,1466.)Herceg Stipan naslijedio je 1435.od svoga strica Sandalja Hranića,Hum,Podrinje,dio Zete,Krajinu(Makarska) i Poljica.Ženio se tri puta.Prva mu je žena Jelena,kći Balše III;druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo,a treća Cecilija iz Senja(?).U prvom je braku imao kćerku Katarinu,buduću bosansku kraljicu i Maru,te sinove Vladislava(Ladislava) i Vlatka.Treći sin Stipan rođen je u braku s Barbarom de Raugo.Stipan je nakon očeve smrti iz nepoznatih razloga prešao na islam i ostvario blistavu karijeru.Stipan(Ahmet) Hercegović bio je sedam godina veliki vezir.Dubrovčani su 17.10. 1448. čestitali Stipanu Vukčiću Kosači na novoj tituli hercega.Postoje različita mišljenja o tome ko je vojvodi Stipanu mogao dati titulu herceg: rimski papa,njemački car ili sultan.Samo su oni mogli dijeliti vladarske naslove.Čini se,ipak,da je on,po ugledu na Hrvoja Vukčića Hrvatinića,titulu herceg(od njemačkog herzog,vojskovođa,vojvoda) sam sebi uzurpirao.
Herceg Vukčić Kosača i dalje je zagonetan i intrigantan lik.Dokaz tome su mnoge legende i predaje o gradovima i kulama,koje često nose naziv „Herceguša“ ili „Hercegov grad“.Ne postoje savremeni opisi njegova života,pa su ga mnogi istraživači ocjenjivali iz svojega političkoga i pragmatičnoga gledišta.Dubrovački poklisari u kontaktima s hercegom puni su hvale,ističući njegovu razboritost i mudrost.S druge strane u Dubrovačkom arhivu mogu se pronaći ocjene kako je herceg lukav,prevrtljiv i vjeroloman.Kroničar Jakov Lukarević zapisao je za hercega:“Sav je bio predan bijesu,vinu,življenju s robinjama i bludnicama“.Mađarski povjesničar L.Thaloczy u njemu je vidio „balkanskog Machiavellija“.Ipak,većina se danas slaže kako je Stipan Vukčić bio vješt političar,dobar strateg i diplomat.
Herceg Stipan Vukčić bio je ćesto na ratnoj nozi s Dubrovčanima.Upravo prije 570 godina otpočeo je rat između herceg Stipana i Dubrovačke republike(1451-1454.)Dubrovčani su 1452. iskoristili neslogu u hercegovoj obitelji,kada je on sinu Vladislavu jednostavno oteo mladu konkubinu Elizabetu,porijeklom iz Siene,te u koaliciji s hercegovim sinom udarili s vojskom na njegove gradove.Osvojili su čak njegovu prijestolnicu Blagaj,ali im se herceg odupro u tvrdome Ljubuškom,koji nisu mogli osvojiti.No kad je Stipan u protunapadu došao do zidina grada Dubrovnika,oni su smislili kako suzbiti pogibelj.Kako je herceg bio dubrovački građanin i plemić,te kao takav nije smio navaliti oružanom rukom na svoj grad,proglase ga odmetnikom i izdajnikom,raspisavši ucjenu na njegovu glavu u vrijednosti 15.000 dukata,mirovinu,kuću u gradu i prijem u gradsko plemstvo.Kada je Stipan čuo za to,znajući da ima odveć neprijatelja,odustane od daljnje opsade.
Na vrhuncu svoje vlasti herceg je gopodario krajevima od Boke do Olova i od Morače do Omiša.Stara Hercegovina(ili Velika Hercegovina) bila je gotovo dvostruko veća od današnje Hercegovine.Maja 1466.,kada je osjetio da mu se približava smrtna ura,zovnuo je svjedoke i napravio testament.Po kršćanskome običaju ostavio je legat na 10.000 dukata za spas svoje duše,kao i značajnu svotu dukata sinovima i ženi Ceciliji.
Hrvati u Hercegovini,od političara do povjesničara,uglavnom su zaboravili hercega Stipana i njegovo djelo.Ljubušake katkad pogled na staru tvrđavu podsjeti na stare dane kada je Stipanova svita ulazila u kulu.U lapidariju Društva prijatelja dubrovačke starine u Dubrovniku već dulje vremena nalazi se kameni pucal(krunište) jednoga bunara.Na bočnim stranama u reljefu isklesane su četiri identične grbovne predstave,koje se sastoje od štita,kacige i lavlje figure,s bogatim ukrasnim nakitom.Štit,koji je nagnut u desno,geometrijski je razdjeljen na šest kosih polja,na kojima se jasno uočavaju tri poprečne grade.Iznad štita nalazi se visoka,tzv. Turnirska kaciga,preko čijeg tjemena je uklesan plašt,čiji se krakovi spuštaju do štita,a bogatim zavojima u obliku akantovih lozica.Iynad kacige,na vijencu platnene vrpce,nalazi se prikaz lava,koji u šapama drži koplje sa zastavom.Zastava je četverokut na kojemu je predstavljen istokračan križ.Zanimljivo je da se mežu čupercima bujne lavlje grive naziru pravilno raspoređena četiri stilizirana ljiljana.Grbovi na kamenu kruništu u Dubrovniku pripadali su palači koju je na poklon od Dubrovčana dobio hercegov stric Sandalj Hranić..Po svemu sudeći,palača je stradala u velikom dubrovačkom potresu 1667..Bilo bi korisno kada bi se napravili odljevci zanimljiva i vrijedna kruništa s grbovima Kosača i izložili u hercegovačkim muzejima i u zbirkama starina.Naravno,prigoda je također prema njima izraditi zanimljiv suvenir.
Iz bogate riznice Državnog arhiva u Dubrovniku sačuvano je više ugovora između hercega Stipana Vukčića Kosače i Dubrovačke Republike.Herceg Stipan je koristio dva pečata.Na većem hercegovom pečatu dominirala je heraldična predstava.Ona se sastojala od štita s trima kosim prugama,kacige i lava,koji u šapama drži zastavu,na kojoj je najčešće bio dvostruki štit,te latinski pokraćeni natpis u kružnom obliku:SILVS DNI DUCIS STEPHANI SCI SABE REGNI BOSNE:Pečat prisvitloga gospodina vojvode Stipana Svetoga Sabe i Kraljevstva Bosanskoga).
Izvor:Moj Ljubuški;br.1;2011.
Priredio:Kemal Mahić
