Dobra kahva hoće dobar pogled. Velike, osunčane prozore pored ulice. Dvije tri stolice u bašti, nekoliko nepoznatih lica , i jednog sagovornika.
On nužno ne mora biti od krvi i mesa. Važno je da umije slušati. U suštini, trebao bi trpjeti, poput papira, suvišne riječi, kao kad nastaje pjesma.
Za dobru kahvu, najvažniji je pogled
Gdje možeš odmarati, kao na proplanku
U krošnji uzrele dženarike.
Za dobru kahvu, potrebna su dva tri frtalja
Dana u kome nemaš ništa pametnije raditi. Kahva se zato, nikada ne pije s nogu, ili usput.
Tu je već riječ o nedostatku ćeifa, a ćeif je odbijati dimove u prazninu u koju si se zatačkao, dok potežeš srk za srkom i prevrćeš stranice omiljene knjige.
Fenomenalno, Adem Deniz Garić
Turska kahva (turski: Türk kahvesi) jeste metoda pripreme nefiltrirane kahve. Pržena, a zatim fino mljevena, zrna kahve se kuhaju u džezvi (turski: cezve), često sa šećerom, te se serviraju u fildžanima. Trenutno, moguće ju je naći na Srednjem istoku, u Sjevernoj Africi, na Kavkazu, Balkanu, Baliju te istočnoj Evropi. Turska kahva je nematerijalna kulturna baština Turske potvrđena od strane UNESCO-a.
U Bosni i Hercegovini, sličan način pripremanja kahve se naziva bosanska kahva, koja se pravi drugačije u odnosu na tursku. Druga razlika od turske kahve je ta, da voda dostiže tačku ključanja, mali dio je sačuvan sa strane za kasnije, često u fildžanu. Dalje, kahva se dodaje u džezvu, te ostatak vode iz fildžana se dodaje u džezvu. Sve se stavlja nazad na izvor toplote da se ponovno dosegne tačka ključanja, što traje par sekundi jer je kahva već veoma vruća. Pijenje kahve u Bosni je tradicionalna svakodnevnica i igra važnu ulogu tokom društvenih okupljanja.
