Sjedili otac i sin.
Sjedili,sjedili,sjedili
jedan naspram drugog.
Pod njima klupa,
nad njima nebo,sunce i mjesečina,
kiše i smrtne tišine.
Sjedili oni tako,
gledali se,mislili
-otac i sin.
Vijekovi prođoše,dan nikako da mine,
ostariše obojica(umriješe li?),
ne zna se već ko je kome šta
i ko je kome ko;
dok jedan od njih(otac?sin?)
ne prozbori:
„Ovaj dan nikako da prođe.“
Na što će sin ocu(otac sinu):
„Ipak bi,vidiš,bilo najbolje
Poći spavati.“
Izvor:Kemal Mahmutefendić,EX NIHILO.iz ničega,nikome,ni o čemu,“Planjax“,Tešanj,2021.
Izbor:Kemal Mahić
1579 Posjeta 2 Posjeta danas