Objavljeno 20. Septembar 2008
“Di si” ! Samo dvije čarobne riječi uz radost susreta otkrivaju Ljubušake ma gdje
bili. Koliko u njima ima topline ljubuških mahala i behara ljubuških bašća !
Riječi svojstvene ljupkom gradu ne smiju pasti u zaborav. Jezik naših predaka nije ni
retrogradan, ni nazadan, ni turski, kako neki tvrde. Bez mnogo truda može se dokazati da
i danas u našem govoru za mnoge “stare riječi” nema zamjene. Sasvim je nevažno
njihovo porijeklo i odnos prema gramatičkim pravilima. Ovdje nema mjesta prezir prema
“turskim riječima”,”lokalnim izrazima”,”govoru provincije”,itd. Svaka riječ kad se
čuje, odmah vraća u rodnu mahalu. Tako su naši govorili s koljena na koljeno sve do
danas.
Te drage riječi podsjećaju na ljubuške mahale, kuće pokrivene pločom, mutvake sa
mirisima jela pod sačem, okrečene avlije sa cvijećem, avlijska vrata sa halkama i
šipkove na kaldrmisanim uskim putevima, na mnoge drage likove, od djevojaka koje
dolaze “na vodu “, objesnih momaka izazovna pogleda do ćutljivih nena s jemenijama i
preozbiljnih “starih ” ljudi u kafanama.
Osnovne odlike govora naših predaka su:
- dosljedno čuvanje suglasnika h u svim položajima u riječi. Dovodi se u vezu s
uticajem molitvi na arapskom jeziku koje često i naglašeno sadrže glas h. Mnoge
riječi bez glasa h u ljubuškom govoru izgubile bi svaki smisao. Ljubušaci potvrđuju
ono što je naglašavao veliki bošnjački pisac Alija Isaković: “Riječi u kojima je slovo h
imaju dušu “.
izostajanje suglasnika lj, vjerovatno pod uticajem turskog jezika u kojem ne
postoji glas lj, kao ni u latinskom i talijanskom (Turci su Ljubuški nazivali Lubuška
ili Lupuška).
i umjesto je (dica,sikira,sino,misto,pisma,bižati,,potirati,vira),
i umjesto ije (mliko,lipo,tisto,vrime,mih ,bilo,vridan,bisan,cili),
i umjesto e (srića,pripoznati,prilaz,pritio,priplivati,pribiti,priviti, ),
čuvanje f (firaun,fala,falinka,foša,fišek,kafa,ufatiti,ofaliti,safun,),
n umjesto nj (kon,bana,kenac,buna,patišpana,manak,)
đ umjesto dž (đamija,đak,hađ,đam,điđa, ),
ć umjesto č (ćeta,ćesma,ćuvati,ćudo,teferić,),
j umjesto lj (jubav,jutun,juj,kjuć,judi,odujiti,hajine,Gožuj.Žabjak, ),
izostajanje p na početku nekih riječi (ćela,šenica,seto,sovati,tica ),
izostajanje o na početku nekih riječi (nako,vako );
izostajanje o na kraju riječi (doša,moga,pisa ,poša,);
izostajanje i u nekim imenicama na <ica> (kadinca,mlinca,komšinca,
izostajanje i na kraju glagola (gledat,pisat,hranit,radit ),
preoblikovanje nekih riječi (taki,vaki,naki,di,odaklen,ventaki )
umetanje j između i i o ( radijo,bijo,volijo);).
gubitak glasa t na kraju nekih riječi (žalos,staros,boles,avdes,).
gubitak d u sredini nekih riječi (Prisud,Pobrišće,Pregrađe,prestava).
Halid Sadiković