Sevdalinke su ljubavne pjesme iz naroda ili autorizirane koje narod prihvata kao svoje,posebne su ljepote,melodičnosti i šarolikog sadržaja. Pjevaju o domovini, kraju, planini, rijeci, jezeru, gradu, selu, cvijeću, ptici, konju, djevojci, ljubavi, veselju, tuzi, tragediji, suncu, mjesecu, zvijezdama itd.
Evo naslova samo nekih:
Alija se do jezera krade;
Ašikovah tri godine dana;
Banja Luko i ljepote tvoje;
Blago suncu i mjesecu;
Bol boluje mlad Omere;
Bosno moja poharana;
Bosno moja visokih planina;
Butum Tuzlu opasala guja;
Čekala sam kraj prozora;
Čudila se u az-bašči trava;
Čudna jada od Mostara grada;
Djevojka pita slavića;
Dvije su se vode zavadile;
Falila se žuta dunja;
Ima l*jada k*o kad akšam pada;
Ja zagrizoh šareniku jabuku;
Ječam žele Tuzlanke djevojke;
Kolika je Jahorina planina;
Kolika je u Prijedoru čaršija;
Kol*ko ima odavde do mora;
Kraj tanahna šadrvana;
Lastavice,lasto;
Lijepi li su mostarski dućani;
Mala,mala iz Novog Pazara;
Mehmed-paša tri cara služio;
Mustafu majka budila;
Niz polje idu sejmeni;
Od kada je Banja Luka postala;
Od kada je Banja Luka postala;
Oj Prijedore,pun si mi sevdaha;
Oj Zumreta,dušo moja;
Okreni se niz đul-baštu;
Pod Tuzlom zeleni se meraja;
Pokraj Save bagrem drvo raste;
Rasti,rasti moj zeleni bore;
Sa Gradačca bijele kule;
Sa Igmana pogledat je lijepo;
Sarajčice ne luduj;
Sedamdeset i dva dana,
Sjajna zv*jezdo gdje si sinoć sjala;
Sjajni mjesec na Trebević sjeo;
Slavuj pjeva na beharli grani;
S one strane Plive;
Snijeg pade na behar na voće;
Sve Rahićke nano;
Što *no mi se Travnik zamaglio;
Što *vo nema od Drine vedrine;
U đul-bašti kraj šimšira;
U lijepom starom gradu Višegradu;
Vrbas voda nosila jablana;
Zaprosio Alija u matere Sevliju…
Izvor:Husejn Dedić-Karakteristična bošnjačka leksika (SA 1998.)