Kategorija: Književni kutak

Rijetko sam poklanjao ruže.Žao mi ih bilo brati,a dugo ih nisam mogao kupovati.Malo je bilo cvijeća u našem djetinjstvu,Izete.Po poljima i livadama raslo je samo ono divlje.

Mali han Nurage Uzunovića.smješten u Aščiliku,mogao je primiti četrdeset ljudi i dvadeseset konja.Konji su tu dobijali zob sa karijem,a ljudi rakiju i čorbu od bamje,nakon čega su konji zadovoljno hrzali,a…

Poredani oko sinije,oko svijeta,gladnim očima gutamo sve.Putujemokroz mirise,kroz zelene tunele sna.

  Evo, odbrojavamo dane. Još nekoliko njih i dolazi nam najznačajniji praznik, Bajram. Prije, toliko sam se radovala istom, ali sad… Sad mi ni on nema baš nekog velikog značaja.

Junačeee! Poznaješ li meee? Sjeti me se, kukavče, sjeti! Kano si zaboravio, kad si me pred kućom ostavio kraj ubijenog šestog mi sina. Tada ne pukoh od bola, ni poklekoh,…

  Poznavao sam Hasana, sina Huseinova. Kad sam jednog dana ušao u han Kolobaru, po­kazali su mi ga rukom i rekli da ga pozdravim, da mu kažem koju ljubaznu riječ…

  Vrijošnico,hladna vodo, Nema toga bistrog oka, Da iskaže tvoje milje, Tvoje čari,tvoga toka;

Večer je tiha,vedra i blaga, Tisućam zv*jezda nebo se šara, Tisuć kandilja treperi blista, U divnom sjaju s vitih munara

Ja nikad nisam bio u Rimu I ne znam da li cu ikad biti Vise bih volio kraj Tekije Sa vrela Bune vodu piti.

Zauvijek ćemo ostati Narod oprosta,darežljivosti i samilosti. Ako nas jednom rane Mi ćemo iz rane procvjetati poput ruže.