HITNA , KLINIKA ZA SRCE i – KAPETAN DRAGAN !…

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

AnteGranicNas dobri Ante Granic prije mjesec dana “zaglavio” je u splitskoj bolnici.
Srce je bilo malo zakazalo, nakon uspjesne operacije salje nam svoju Kolumnu sa desavanjem i dogadjajima oko njegove bolesti i bolnice u Splitu.
zanimljivo stivo i prijatno vam citanje.

Napisao : Ante GRANIC

Kad cujete HITNU pomoc , cesto pomislate i na smrt . Neko je tada u vrlo teskom stanju , Hitna zuri sa otuznom svirkom i svojim prepoznatljivim zvukom upozorava – da se svi sklone s puta !… Kako se to desava cesto , ljudi “oguglaju” , i taj uznemirujuci zvuk hitne pomoci im se cini – kao nesto normalno . Usto , sredstva informisanja nas stalno “bombarduju” informacijama o smrtima koje se desavaju negdje u bijelom svijetu . I na to smo se vec dosta navikli . Smrt se dogadja samo nekom drugom , i negdje drugdje ! Daleko od nas…Mada postoje i statistike , da i tridesetak posto onih koje spasava Hitna pomoc – umire , upravo u kolima Hitne pomoci ! Najcesce – od srcanog , ili mozdanog udara . Ljudi uopste ne misle o tome da HITNA moze – zasvirati i njima !… Tako se “uljuljkao” i autor ove price . A desilo se njemu – upravo to ! Iznenada , i bez ikakve najave !…Hitna je brzo stigla za desetak minuta ! S r e c o m !…Tako je nastala ova prica , sa mnogo opisa i detalja , samo zato – sto bi se to moglo desiti i vama , ako vec nije .
aortna-regurgitHITNA JE NESTO DRUGO !

Sve je bilo kao i u zivotu samom . Sjedio sam i citao knjigu , a onda ustao da izidjem napolje . Samo sto sam se podigao , nesto je odjednom ovladalo samnom – i poceo sam naglo gubiti ravnotezu i padati … Gubio sam snagu i trazio oslonca . Obnevidio sam – i htio da sto brze izidjem iz prostorije , te da zovem u pomoc !…Jedva sam izisao i poceo da vicem , a onda – izgubio avaz…i pao ! …Dotrcali su – moja supruga i susjedi . Bio sam jos svjestan , ali nisam mogao da otvorim oci . Masirali su me – i polijevali vodom . Razabrao sam da neko zove HITNU , da se Hitna javila i da dolazi odmah , jer – srecom , upravo prolazi pored Promajne . Sve vise sam gubio svijest i vikao : “Gotovo je…gotovo je” !…A onda se pojavila i Hitna …

.

Najprije su se , u trku , pojavila dva covjeka u uniformi sa tasnama u rukama – uz zapovijed : “ Odvojite se od bolesnika”!…Pitali su me nesto sto nisam mogao shvatiti – i usto su vadili stvari iz tasni , stavljali mi na lice neku masku , kako mi se cinilo – a onda se pojavi i Hitna , iduci “na rikverc” , uz nasu malu , strmu i usku Velebitsku ulicu . Dvojici vec pridoslih ljudi prisao je i treci – i za nekoliko sekundi sam vec lezao na lezaljki u hitnoj pomoci ..Vrata se zatvorise zamnom – i za ljudima koji su uskocili zamnom…Hitna podje i poce da jauce kroz selo . Od dodatnog kisika meni se poce vracati svijest . Razaznah odmah da tu odmah uzame sjedi – l i j e c n i k . Doktor , dakle – a do njega medicinski tehnicar . Tehnicar je bio i vozac . Od Promajne do Makarske , vec sam bio dosta dobro… To rekoh i doktoru koji sjedio pored mene . Doktor mi kaze : -“Gospodine , smirite se , nikome ne moze biti dobro dok ga god vozi – H i t n a” !… Tako je i bilo .

.

Poslije ubrzanog pregleda u centrali hitne pomoci u Makarskoj , odmah su me , Hitnom – poslali u Split !…Slucaj je prevazilazio njihove moci… Sve je islo brzo , precizno i krajnje profesionalno . Samnom , u istoj hitnoj , smjestili su i jednu zenu , za koju rekose da je dobila “teski napad epilepsije “, koja se moze ponoviti svakog trenutka . …Neimajuci iskustva sa hitnom pomoci u Hrvatskoj , zakljucih da taj servis nije uobicajeni pregled u bolnici , na koga se svi cesto zale – nego da je HITNA – nesto sasvim drugo !…
hitna-split-640x360DRAME U SPLITSKOM KLINICKOM CENTRU.

.

Put od Makarske do Splita protekao je uz jauke sirene nase hitne pomoci , i povremenih jauka zene koja je vristala , a cinilo mi se da je – i vezana . Doktor je stalno bio u vezi sa hitnom pomoci u Splitu . Konacno smo stigli , iznijeli su me – i doveli do lijecnika koji prima novopridosle pacijente… Uobicajena pitanja , vadjenje krvi…razna snimanja , i smjestaj u obliznjoj « Sali za raspored » , u kojoj bolesnici cekaju dovrsetak analiza i snimaka , i po mogucnosti – uspostavu dijagnoze , a onda se , odavde upucuju na odgovarajuce odjele u Klinici . Dobio sam mjesto uz prozor , sa primjedbom da ne smijem sam ustajati iz kreveta …

.

U “sali za raspored” , bilo je devet bolesnika – muskaraca i zena . Jedne su odvodili , druge dovodili . To je bila prava drama . Do mene je lezala nepokretna zena , – koju je njegovala kcerka kod kuce , a onda je dovezla na hitnu . Dobila je i pelene , stalno vristi i trazi da joj oslobode krevet – hoce u WC . Sestra joj tumaci , po zna koji put , da je ona nepokretna , da ne moze i da ne mora ici u WC , nego da sve vrsi u pelene…Zena ne moze da shvati , ni da

razumije nista , malo se primiri pa opet vice…Sestra ponovo dolazi i govori joj isto . Cim sestra ode , zena sve zaboravlja – i ponovo vristi !…

.

Doveli su i bracni par iz Engleske… on je Englez , ona Francukinja sa Martinika…njoj je pozlilo i dovezli su je tu – srcani udar . Odmah dolazi sestra koja govori engleski… Do vrata lezi starina koji se strmoglavio , jer je izgubiuo svijest silazeci niz stepenice – i jos je u komi !… Do njega lezi covjek kome je helikopter spasio zivot ! Sluzbenik je pomorske uprave grada Hvara , izgubio je svijest i stigao ovdje helikopterom , direktno sa otoka !…

Jednom rijeci drama , koja se svakodnevno , kao na fabrickoj traci , odvija u hitnoj pomoci Klinickog bolnickog centra u Splitu !…

kbc00POSJETA !

U toj drami , otvaraju se vrata i u sobu ulazi moja supruga , kcerka , i unuci .

Kad se nesto ovako desi , uznemiri se cijela obitelj . Nasmijani su , znam – da me ohrabre , i kazu mi da je moj sin vec u avionu iz Pariza za Split !…Nisu dugo ostali , nije vrijeme posjeta a i dolazi u glavnu vizitu – lijecnik sa sestrama… Postavili su mi nekoliko pitanja – i izisli .

.

Meni je sestra stavila iznad glave bocu sa tecnoscu , pricvrstila za krvnu zilu…i ja gledam kako kapi polako padaju kroz cjevcicu…tak…tak…tak… ! Kazu mi da ostajem ovdje cijelu noc , jer moja dijagnoza jos nije definisana…Tako je prosla besana noc u kapanje tecnosti , uz vrisku ljudi i njihov razmjestaj na odjele … Od 22 sata do sest sati ujutro , smijenilo se 28 nesretnika , koje je dovezla – hitna pomoc . Jednoga su hitno odvezli iz « Sale za raspored » , kazu – direktno u operacionu salu … Neko kasnije dojavi , da je na putu – u m r o !…

.

* « Imamo mnogo vise pacijenata , nego obicno »…kaze mi sestra i zabrinuto dodaje : « Turisticka je sezona , mnogi pacijenti su i turisti sa svih strana svijeta…dodju na odmor , a onda se desi to sto se desi…Nikada ne mozemo predvidjeti koliko ce ih sutra biti…Desi nam se i poneki propust » , kaze sestra – kao da se izvinjava … « Boze moj…mnogo ljudi , a nas malo » !…

.POLICIJSKA OPSADA NA ODJELU ZA SRCE.

.

Konacno su me rasporedili na odjel za srcane bolesti , jer se ustanovilo “da nije problem u mozdanom , nego u srcanom problemu ” . Dobio sam mjesto pored prozora u sobi broj sedam na petom katu . Soba ima cetiri kreveta , i tri su vec bila zauzeta . Hodnik je dug , sa obje strane su cetverokrevetne sobe , a na samom kraju je WC . Polozili su me na krevet i zabranili da se dizem . Ako treba da idem u WC , treba da zovem sestru . Ne mogu se kretati bez pratnje – moze se desiti da mi srce opet zastane – i da padnem . U susjednoj sobi neki covjek vristi i ne prestaje . Glas mu odjekuje cijelim petim katom Klinickog bolnickog centra u Splitu !…Umro je druge noci , cini mi se u sobi broj osam .

.

Odjednom udje policajac u nasu sobu , nesto zagleda svakog od nas – i ode ! Vrata ostase otvorerna – i vidim da ljudi prolaze hodnikom , zatim provedose bolesnika na pokretnom krevetu , a za njim prodjose jos tri policajca…Onaj policajac koji je bio u nasoj sobi , podje za njima . Vrata sobe broj sedam ostase otvorena !…

.

* « Potuku se pijani ljudi…ili drogerasi – pa ih policija dovodi »….dobaci neko !…U sobi broj sedam su sada cetiri kreveta i cetiri bolesnika . Jedan od nas se dize i izidje u hodnik . Stajao je i gledao niz dugacki hodnik , sa rukama na ledjima . Nailazi glavna medicinska sestra , goni ga da se vrati u krevet – « nesmije se sada izlaziti » – cujemo da mu govori . On je nesto pita , sapucuci joj na uvo – i ona mu odgovori . Covjek se odmah vrati na svoje mjesto i kaze nam : « Vrata moraju biti otvorena…doveli su u sobu broj devet – Kapetana Dragana – onog sto ga je Australija izrucila Hrvatskoj ! Eto nam drustva na petom katu »…

* Svi se zgledasmo …

* .

* Ja sam o Kapetanu Draganu ponesto znao i u vrijeme rata . Ukratko , on je bio krut profesionalni vojnik , skolovan na zapadu . U pocetku rata u Hrvatskoj , prikljucio se pobunjenim Srbima , onako kako se poneki profesionalci iz francuske Legije stranaca prikljucuju u mnogim ratovima – na jednu od sukobljenih strana !…

*

.SAGA I MIT O KAPETANU DRAGANU.

.

Nasa se soba odmah pretvori u pricaonicu o Kapetanu Draganu , ljudi pricaju ono sto su culi – ali se vidi da je u njima ostalo nesto i od mita o Kapetanu Draganu , mita koji je zaboravljen odmah po zavrsetku rata u Hrvatskoj . Ja sam cutao i mislio o tom mitu , jer sam o tom mitu napisao svojevremeno i pricu , koju cu , ukratko , prepricati i citaocima ….

.

Naime , u svim velikim ratnim sukobima postoje dvije suprostavljene strane . Svaka od njih misli da ce pobijediti , i zato se – jednim dijelom , i ratuje . Sluze se svim sredstvima da i propagandom plasiraju svoja junastva – i sigurne pobjede . To se desilo i u vrijeme sukoba i rata , izmedju pobunjenih srpskih snaga koje je podupirao Milosevic iz Srbije , i hrvatskih branitelja koji su ratovali da vrate oduzete teritorije . Bilo je tesko – i sa jedne , i sa druge strane .

.

U najtezoj situaciji , kao sto se cesto desavalo u svim ratovima , ovog puta , pobunjenici su lansirali MIT o Kapetanu Draganu , ratniku bez mane i straha – koji moze da ratuje sam protiv svih – ciji vojnici pobjedjuju i mnogostruko jace vojske . Kao sto je to bilo u pricama iz doba romantizma : u najzescem zapletu se javljaju iznenadni div-junaci , da razrijese nerazrjesivi « gvordijev cvor « !… Historijski je dobar primjer mit o Marku Kraljevicu , Hrnjici Muji !…

.

Tako je rodjen i mit o Kapatanu Draganu . Pobunjenici su sirili taj mit po svim uobicajenim pravilima : div junak nema pravog imena , dolazi iz nepoznatih krajeva i o njemu se ne zna nista , osim da ga « ni mitraljesko zrno nece »…a njegovi mega- ratnici , nazvani KNIDZE…. ( od KNIN) , pobjedjuju uvijek , tako da se sa mitom sirio i strah…Mit o Kapetanu Draganu je bio toliko silovit i dobro smisljen , da je i neke branitelje poceo da hvata strah od Kapetana Dragana – i njegovih Knidza , tim vise sto se prosirila i vijest da « kod Kapetana Dragana – nema zarobljenika…oni se likvidiraju na licu mjesta » !… Kad se mit lansira , nigdje kraja !

.

.KONTRA – MIT I GENERAL DAIDZA.

Medjutim , ni druga strana nije bila « skrstenih ruku » !…Odmah je efektno lansiran kontra – MIT – O GENERALU DAIDZI…Ni o njemu , ni o njegovom pravom imenu – nije se znalo nista ! Jedino je ona rijec « daidza » davala naslutiti da ima neke veze sa Bosnom , jer general nije bio stric , nego daidza…Sukob mitova bio je neizbjezan ! I trajao je sve do kraja rata . Poslije rata su otkrivena prava imena i prezimena obojice , general cak nije bio – ni katolik… I kako su bili lansirani u vrijeme kad su vojsci trebali , tako su odmah poslije rata – obadva i zaboravljeni !…

.

Problem ljudi koji su sluzili kao model za mit je i u tome – da i oni sami povjeruju u mit ! Tako je general Daidza tvrdio da on sam sa svojom jedinicom , kojom je tada komandovao u Baskoj Vodi , moze zaustaviti – rat u BH !…Danas je GENARAL DAIDZA gotovo zaboravljen , a Kapetan Dragan je « ozivio » – tek kad ga je Hrvatska zatrazila od Australije …

.

Eto , Kapetan sad lezi tu pored nas u Klinickom bolnickom centru u Spitu , u sobi broj devet ! Lijeci se i ceka – sudjenje u Splitu . On je , doduse , za svoja nedjela – licna , ili u vezi sa komandnom odgovornoscu , sudjen u Australiji – kad je tuzio australskom sudu list AUSTRALIAN , koji je pisao o njegovim zlocinima – uz tvrdnje svjedoka , » kojih je bilo i za , i protiv » ! …Cak su tada neki i iz Hrvatske i Srbije putovali u Australiju , kao svjedoci . Sada ce mu suditi zupanijski sud u Splitu .

Kao i svi oni koji su sudjeni u Nirbergu – za zlocine u drugom svjetskom ratu , i Kapetan Dragan tvrdi da nije kriv – ni po jednoj tacki optuznice .

split-ferryINTERES ZA SUDJENJE i – U AUSTRALIJI !…

.

I taj spor sa australskim novinama , Kapetan Dragan je izgubio , a onda i tuzen australskom sudu – i osudjen u Australiji za ta zlodjela , kao australski drzavljanin . Tu cinjenicu ce , zasigurno , koristiti i njegova odbrana u Splitu , jer se za jedno nedjelo ne moze suditi dva puta…ukoliko se ne radi o dodatnim , novim dokazima .Tako ce mit o Kapetanu Draganu , mozda , ponovo « ozivjeti » , jer za njegovo splitsko sudjenje – i u Australiji vlada veliki interes !… A kao vec osudjen u Australiji kao zlocinac , Kapetan Dragan ce imati jos jednu priliku da kaze ono sto misli … Prenosioci njegovih « misli » bit ce – i nasa sredstva informisanja !…

.

A dopisnica visokotiraznog lista THE AUSTRALIAN iz Evrope Jackline NAGNAY, trazeci akreditaciju za splitsko sudjenje Kapetanu Draganu , izjavila je : « MI SMO GA OTKRILI…i VEC – 0SUDILI » ! ( Slobodna Dalmacija , 21.09. 2.016 ) …

.

Na sudjenju u Australiji , Kapetan Dragan se branio i od optuzbi da je u Australiji promijenio ime ne da bi se – s k r i v a o , negoje je ime promijenio kad je legalno uzimao australsko drzavljanstvo , jer se njegovo osobno ime tesko izgovara u Australiji , a skrivao se nije , jer je bio – javni i registrovani … instruktor golfa » ! …

Ipak je u Australiji osudjen . Z v a n i c n o !

kapetan-draganODLAZAK.

Sa policajcima u uniformi , a zasigurno i u civilu , proveli smo tri dana sa Kapetanom Draganom . U hodniku su , ispred vrata sobe broj devet , sjedila uvijek tri policajca , « sa pogledom na Kapetana Dragana « ! Danju i nocu … Prolazili su i bolesnici – i bacali poglede u prolazu . Ja sam to uradio tri puta , zastajuci za trenutak .. Svaki put , Kapetan Dragan je lezao na ledjima – nijem i rasirenih ruku , kao okrilacen … Bilo je to meni vec poznato lice iz novina i sa TV !… Na podignutom uzglavlju , njegovo lice je bilo zuto , i bez pokreta – kao mumija !… Interesesantno , policajci me nisu opominjali za ta zastajkivanja – ispred sobe u

kojoj je bio smjesten Kapetan Dragan – s a m !…Ponekad bi do njega sjedio policajac , i pricali su . Cinilo mi se da su i jedan i drugi – razbijali dosadu !

.

U trece predvecernje , opet je nastala neka pometnja . Niko nije mogao izlaziti iz soba , cijela svita policajaca u uniformi i civilu – odveli su Kapetana Dragana , koji je – ovog puta – mahao rukom , kao da pozdravlja … Djelovao je kao bolesnik kome su – odbrojeni dani ! Ispred lifta su ga docekala – otvorena vrata !…Poslije Kapetana Dragana , opet nam se vratio uobicajeni bolnicki mir , i zivotni ritam u – ZAVODU ZA BOLESTI SRCA I KRVNIG ZILA u Splitu ! Kapetana su , odjednom – svi zaboravili !… Po onoj narodnoj : « Svako cudo – za tri dana « !… Pricali smo neke druge price .

. ..

PRIPREMA ZA OPERACIJU !

.

Cetvrtog dana mog boravka u bolnici , i mnogih pretraga pritom – postavljena mi je i dijagnoza : moje srce , po historijatu bolesti , nepravilno kuca vec dvadesdetak godina – i to je postalo normalno…ali , s godinama , kad srce zastane…ostaje mirno duze nego ranije , i tu nastaje problem cirkulacije krvi…Sedmi dan mog boravka u bolnici , saopstili su mi da cu biti operisan – ugradit ce mi se elektronski stimulator za srce – i tim ce taj problem biti rijesen .

.

Operisat ce me dva specijalista za tu vrstu operacije , sto ce se izvrsiti sutradan u devet sati… Uzbudila me je ta iznenadna najava… Nikada nisam bio u operacionoj sali , osim sto sam to gledao u filmovima i na televiziji . Iz tog saopstenja – ja nisam mogao nista zakljuciti … Tek sam zapao u neku vrsu apatije , uznemirenja – pa i straha . Cijelu noc nisam mogao spavati … Konacno je dosao i taj trenutak : dosli su po mene sa pokretnim krevetom , ohrabrivali me da je to uobicajena operacija – nista posebno , uveli me u praznu operacionu salu u prizemlju , smjestili na stolicu , rekli da tu cekam – i izisli . Ostao sam sam .

.

Operaciona sala je bila u polumraku . Nikoga tamo nije bilo . Naziru se reflektori – naprijed , nazad , sa strana i iznad glave pacijenta – zatim tele akrani i mikrofoni . Sve to izgleda vrlo impresivno . I gotovo zastrasujuce …Na sredini sale operativni lezaj . Petnaest minuta gledam samo to . Zatim se svjetlo odjednom pali – tamu obasja svjetlo – sve odjednom postaje vidljivo .Ulaze zatim dva tehnicara i podesavaju reflektore i ekrane . Razmjestaju , prinose , donose – kao roboti . Zatim ulazi sestra i kaze mi da se skinem – i da pridjem operacionom stolu …. Kaze mi da operacija traje oko sat vremena , a moze i duze…zavisi !

.

Stavljaju me na stol , te namjestaju – pokrivaju , vezu . Najprije mi vezu noge i pitaju me da li sam ljevak , ili desnjak. Kazem da sam desnjak – i oni mi vezu desnu ruku , a lijevu ostavljaju slobodnu . Pitaju me da li zelim da na ekranu gledam svoju operaciju – odgovaram da ne zelim . Pokrivaju mi onda glavu i okrecu je na desnu stranu da mogu slobodno da disem . U tom polozaju ostajem desetak minuta . .. Tu mi se roje razne misli i pomisli . Operacije oko srca nisu male stvari !… Dodjose i oni koji se bave lokalnom anastezijom , ispiraju mi prostor izmedju lijevog ramena i srca , stalno nesto masiraju…sve dok mi sve ne zatrnu .

.

.OPERACIJA – i KRAJ.

Na kraju dolaze i hirurzi , najprije prof. Dr.. DARKO DUPLANCIC , kako sam cuo , predstavlja se , pozdravlja se samnom – i staje sa moje lijeve strane . On ce me operisati . Bilo je 10 sati . Zatim se prikljucuje Dr. ZRINKA JURISIC , o kojoj se po sobama prica sve najbolje , sa mnostvom komplimenata . Svi koji je poznaju – kuju je u zvijezde ! Ona je , eto , sada – tu pored mene sa moje desne strane , i ispred ekrana na kome se otslikavaju svi detalji toka operacije . .….Stalno prelazi na lijevu stranu i dogovara se sa hirurgom o detaljima . Ja

stiskam oci i nastojim da ne mislim . Minute teku kao sati…gubim osjecaj za vrijeme , a doktori stalno rade . Nista ne osjecam , iako su me vec razrezali na krvnoj zili , izmedju lijevog ramena i srca. ….

.

U mojim mislima se roje dogadjaji , uzbudjen sam – tako da su mi suze zatvirile oci , a ne mogu da ih obrisem . Osmjelim se da zovem doktoricu ZRINKU , i da je zazmolim da mi – obrise – suze ! Ona se iznenadjuje , brise mi oci i pita me zasto placem…operacija , kaze , se razvija « vrlo – u s p j e s n o , cak odlicno…i nema razloga za suze »…Operacija mi se zaista oduzila…konacno mi stavljaju zavoje , kontrolisu na ekranu sve tocke koje cine tu operaciju , pozdravljaju se samnom i – o d l a z e . I opet ostajem sam .

.

Bilo je jedanaest sati i cetrdeset minuta . Operacija je , dakle , trajala – sto minuta !…. Cetrdeset minuta vise od uobicajenog vremena …Doktori su me pitali « kako se osjecam i imam li nesto da kazem « : Zahvalio sam se i rekao da imam duga iskustva sa bolnicama , da dugo zivim u inistranstvi , ali da ono sto sam dozivio ovdje…mogu da kazem – da je sve to bolje , nego u Francuskoj !…Jedino bi bilo dobro da cesce kontaktiraju sa pacijentom , u toku operacije…

* « Trudit cemo se , a vasa pohvala nam je najbolja nagrada » , rekao je neko od njih , i s tim smo se i pozdravili !

.PONOVO U SOBI SEDAM.

.

Pojavili su se opet oni koji su me stavljali na operacioni stol , razvezuju me , oblace i stavljaju na pokretni krevet . a onda dolaze i oni koji su me u operacionu salu i doveli – i voze me nazad , smjestaju pazljivo u moj krevet u sobi broj 7 , sa primjedbom da moram ostati potpuno miran , bar tri sata . Bio je to petak , 12 Augusta 2.016 – u podne …

.

Zaspao sam odjednom . Kad sam se probudio , pun kosmarskih snova – ispred mene su bili : moja supruga Cica , kcer Natasa i sin Oliver , a onda i unici Marlon i Eva…gledali su u me , kao u prividjenje . Glavna sestra JELENA im rece da , nazalost , ne mogu vise ostati – i oni izidjose . Mojoj supruzi zazvoni telefon : slusa i smije se !…Kaze da se za moje zdravlje raspituje Ciro Blazevic , i da joj je , na svoj nacin , rekao : « E , neces tako lako – postati udovica » !…Osmjehnuh se i ja . E , veseli Ciro !…Moj sin Oliver je dugogodisnji drugar njegove djece . Poziv prijatelja u nevoljama – vise je – i od melema na ranu !

.

ODLAZAK !

Sutradan , u subotu 13. Augusta , glavni , dezurni lijecnik je dosao u vizitu , pregledao moju ranu – i rekao mi da rana cudesno uspjesno zarasta – i da on misli da nema razloga da dalje ostajem u bolnici , tim vise sto to potvrdjuju i sve moje analize , ucinjene prije operacije .

Slozio sam se s tim . ….Imao sam pet sati da se spremim …

.

Tesko mi je bilo napustiti moje sobne drugove , sestre i lijecnike – iz ZAVODA ZA BOLESTI SRCA I KRVNIH ZILA , na Krizinama – u Splitu gradu !…Imao sam i posljednji pregled – kontrolu kako funkcionise elektronski stimulator . Rezultat je bio zadovoljavajuci .

.

Tek kade sam dosao kuci , javio sam se odmah i FARUKU JAKICU , uredniku portala za koga pisem – i ispricao mu svoju dramu . Silno se iznenadio , hrabrio me iskreno – i zamolio da pokusam o tome – napisati pricu !…

.

Sada su upravo 22h. , koje upravo otkucava zvono sa crkve u Primajni – kad zavrsavam ovaj prilog , a i vrijeme kad smo u bolnici uvijek gasili svjetlo u sobi , i jedan drugome zazeljeli LAKU NOC !… A onda zasutjeli , svaki sa svojim brigama – i sa svojom boli !…

.

Zato zavrsavam ovu pricu – upravo s tim : LAKU NOC, dragi citaoci…Zelim vam zdravlje , srecu i osmjeh na licu…i da vam i sva vasa zivotna jutra budu – d o b r o j u t r a !… I da ne budete samo zdravi , nego i – uz brdo brzi !…Uz – mir i dobro . Ili , kako bi Faruk rekao : AKOBOGDA !..

.

……………………

.

ANTE GRANIC

Napis iz serije

LJUDI i VRIJEME

Promajna – bajna…

Septembra 2.016.

914 Posjeta 1 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.

*