STARA KUCA

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Sjedim pred kućom rodnom
sve je pusto i zaraslo u travu
tisuću misli i želja
prolazi kroz srce i glavu.

Gledam kapi kiše
dok kvase kuću staru
prašnjava,izblijedjela slika
još je na starom ormaru.

Vjetar nemilosrdno udara
i lomi prozore njene
zar ne znaš vjetre da tamo su
skrivene najdraže uspomene.

U toj sam kući rođena
provela djetinjstvo svoje
dok ti je rušiš i lomiš
ranjavaš srce i dio duše moje.

Budi joj najbolji prijatelj
čuvaj je od tame i kiše
ne diraj uspomene drage
zbog njih se plače, živi i diše.

Miluj joj kamen tvrdi
prozore i trošna vrata
jer kućica skromna, mala
draža mi je od suhog zlata.

Čuvaj mi kuću rodnu
dvorište i murvu staru
umjesto mene pomiluj nekad
sliku na starom ormaru…

Stihovi: Ljiljana Tolj, Photo by: Zora Lauc

Hercegovina u mom srcu

360 Posjeta 2 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.