Bosna i Hercegovina jedina je evropska zemlja koja ima svoj,bosanski ćilim, kao osobeni vid primijenjene, narodne, tradicijske likovnosti.
Bosanski ćilim, većinom orijentalnog izgleda, predstavlja važnu kulturnu vrijednost, kako Bošnjaka, tako i ostalih naroda u Bosni i Hercegovini.Krasi ih ljepota, bogata likovna ornamentika, kolorit koji spaja i utjecaje dalekog Orijenta i autohtonih balkanskih elemenata.
Historičar Hamdija Kreševljaković(1888-1959) ustvrdio je da su termin ćilim u naše krajeve donijele Osmanlije.S ciljem „očuvanja“ i daljeg održavanja kućnog ćilimarstva u Bosni i Hercegovini 1888. godine otvorena je Tkaonica ćilima u Sarajevu(Ilidža),odnosno radionica ćilima, u vlasništvu bečke firme „Filip Has i sinovi“.
Tokom 19. i 20. stoljeća ćilimarstvo je kao zanat doživjelo veliki uspon u Bosni i Hercegovini.Tada je oblikovan i veliki broj ornamenata koji se prenosio s tkalje na tkalju.Motivi bosanskih ćilima nerijetko su odraz života ovdašnjeg naroda.Šaranju ćilima davao se veliki značaj.Na kraju, industrijalizacija je ipak imala negativan efekt na kućnu izradu ćilima i ovaj zanat je polako izumirao.
Za izradu kvalitetnog bosanskog ćilima(dva puta tri metra) potrebno je između mjesec i mjesec i po intenzivnog rada izuzetno vješte tkalje. Svaki ćilim ima priču- od tkalje koja ga radila do osoba koje su ga posjedovale.Vijek ćilima, prema mišljenju stručnjaka, može biti i do tri stotine godina, ovisno o načinu kako se koristi i gdje se čuva.
U vrijeme kada su ćilimi bili popularni, malo je bilo onih koji su ih mogli posjedovati.U Sarajevu su to bile bogate kuće poput uleme Svrza i trgovaca Despića.Tako je bilo i s drugim čaršijama u zemlji.Ćilimi su bili samo za privilegirane.Kada se ženilo i udavalo i za još neke posebne društvene događaje.
U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine sačuvana je zbirka koja broji preko stotinu uzoraka bosanskih ćilima.To je jedna od rijetkih zbirki ćilima koja postoji u Bosni i Hercegovini.
Izvor:VISIT B&H,April 2017.SA.