U Šipovu iznad Podveležja ,
gdje se igra , veseli i pjeva ,
gdje se legu orli i sokoli ,
Ibro Špago na sijelo hiti ,
da uz gusle krajišnice kiti .
Slušalo ga čitavo sijelo ,
Podveležje veliko je selo .
Slušalo ga malo i veliko,
Ibro guslar poznat na daleko .
Žena Hata kod kuće je sama ,
čini joj se da spava i sanja .
Kad je muško dijete rodila ,
u kući se vrata otvorila .
Dvje djevojke u sobu uđoše ,
muslimanski selam nahvališe .
Hata gleda lijepe djevojke ,
gole , bujne na grudima dojke .
Kosa im se kao zlato sije ,
a ljepotom žanski zanos bije .
Te djevojke Hata nije znala ,
a vel'ku im pažnju poklanjala .
< Mlada Hato , posestrimo mila ,
neka ti je srećan sin Alija ! <
Na rukama dijete digoše ,
rođenu mu košulju skidoše ,
u mišicu desnu urezaše .
Svojom kosom mišicu zašiše .
Dijete su lijepo spremile ,
mlijekom ga dvije zadojile .
Prozori se sami otvoriše ,
a djevojke s vjetrom nestadoše .
Takvoj priči niko ne vjerova .
Kad uzraste dijete Alija ,
po ljepoti boljeg ne bijaše ,
po junaštvu ravnog ne bijaše .
Nadmašio momke po visini ,
kao granit čvrst je u krućini .
Pogled mu je kao sablja ljuta ,
svako mu se uklanja sa puta .
Mudro misli , poštenja se drži ,
a pokora nikome ne pruži .
Gdje se baca kamena s ramena
ili skače skoka iz čusteka ,
Alija je svima prebacio
i daleko svima preskočio .
Bješe pravo pleme sokolovo ,
pa ga neće čelik ni olovo .
To se čudo na daleko čulo ,
mnogi mu se zavid učinio .
Zavide mu turske buljubaše
i hajduci gorske harambaše .
Odlučiše sreću okušati ,
i Aliju s glavom rastaviti .
Htjeli gorskog da ubiju lava
za to mnogog razminula glava .
Što uhvati u ruke Alija ,
to je crna zemlja pozdravila .
Što ne stiže sablja Alijina ,
to ugrabi duga granajlija .
Što ne lome ruke Alijine ,
to slomiše noge doratove .
Služila ga sreća na megdanu ,
junak bješe na velikom namu .
Ale čuda u junaštvu stvara ,
ne plaši se cara ni ćesara ,
ne plaši se kralja ni vezira ,
družina ga starješinom bira .
Četiri mu karaule dali ,
komandantom graničara zvali .
Na Kulini , Borcima , Lijestu
i četvrta brdu Bahtijevcu .
O njem’ drma sva Hercegovina ,
zavidi mu kršna Crna Gora .
Što Alija stoji na granici ,
da u Bosnu ne prođu hajduci .
srpski vladar oku zlata nudi ,
ko mu Špagu Aliju pogubi .
Turski vladar luke i čitluke ,
ko mu Špagu dovede u ruke .
To se čudo na daleko čulo ,
na zlato se mnogi polavio .
Odlučiše napasti podmuklo
od Alije prisjede im zlato .
Tri hajduka u šumi se kriju
u busiji čekaju Aliju .
Žele muški ubiti junaka
za tu oku prljavoga zlata .
Na doratu Alija zapjeva ,
stade jeka brda i dolina .
Na krilu mu duga granajlija ,
za pojasom ljuta puška mala .
U Alije goropadnog vuka ,
o pojasu visi posjeklica ,
na Aliji nema pancijera ,
samo jelek i košulja bijela ,
i po tome vezena dolama ,
opanci mu laki na nogama .
Hajduci ga blizu pripustiše ,
na Aliju vatru oboriše .
Fajde nema što ga pogodiše ,
na Aliji rane ne bijaše .
Od junaka kugle odskočiše ,
i zelenu travu popržiše .
Zalud pucanj planinu potresa ,
neće kugla da založi mesa .
Alija se silan rasrdio ,
i dizgine konju popustio .
Posiječe dvojicu Alija ,
trećeg stiže duga granajlija .
Ta tri groba i sada se znaju ,
da se priča i pjesme pjevaju .
Pjevajući produži Alija ,
u Ratkamen kod sela Ćesima .
Na doratu do vode doskaka ,
nađe četu trideset hajduka ,
odmaraju , hladne vode piju ,
poprijeko gledaju Aliju .
Alija im pomoć nahvalio ,
harambaša bolje prihvatio ,
Alija im ni mukaet nije ,
produžio da s’ vode napije .
Kad napoji sebe i dorata ,
zamoli ga gorski harambaša
da mu dade žutoga duhana .
Duhan kesu dade mu Alija ,
duhanom se harambaša služi ,
kao svojom , družinu posluži .
Ode kesa od ruke do ruke
kad dopade posljednjem u ruke ,
cigar savi , za pas kesu stavi .
Alija se harambaši javi :
< Gdje je tebi obraz i poštenje ,
što ne tražiš moje odobrenje ?
Mojom kesom da družinu častiš
i zašto mi kesu ne povratiš ?
Povrati mi kesu sa duhanom ,
il’ se ludo igraš sa megdanom ! >
Harambaši do megdana nije ,
uplaši se od Špage Alije .
Daleko mu od oružja ruka :
< Uzmi kesu od moga hajduka ! >
Alija ga ni da sluša neće ,
Do hajduka posljednjeg doleće :
< Kesu vraćaj , kujino kopile ! <
Hajduk ne da , blesavo se smije .
Alija ga nogom udario ,
tri puta se hajduk prevrnuo .
Kako ga je lako udario ,
na stomaku prozor načinio .
Hajduk mrtav pade kod bunara .
Dobra konja uzjaha Alija ,
pjevajući ode uz planinu .
Niko ne sm'je napasti Aliju .
To se čudo do Konjica čulo .
Bektašević vojski naredio ,
za odmazdu spal'te srpska sela ,
da se srpsko muškinje strijelja .
Pa se turske čete podigoše ,
sedam sela srpskih opkoliše ,
pohvataše Srbe , povezaše ,
Bahtijevcu brdu dovedoše .
I htjeli su Srbe pogubiti ,
njine kuće vatrom zapaliti .
Kad Alija na doratu dođe ,
sakupio turske četovođe
pa im Špago govori Alija :
< Uješće vas prisojkinja zmija
ili ćete glave izgubiti ,
ili svoja usta zatvoriti .
Ja ću Srbe sve osloboditi ,
njine kuće ne dam zapaliti .
Mjesto kuća zapalite slamu ,
vaše vođe kada vide tamu ,
Iz Konjica kad gledaju gore ,
pomisliće srpske kuće gore .
Iz pušaka u vazduh pucajte ,
neka misle Srbe izbijate .
Što naredih , tako uradite
i živi se u Konjic vratite ,
Ili ćete ostat’ u litice ,
da vas glođu vuci i lisice .
Zaborav'te što se ovde zbiva ,
sirotinja nije ništa kriva < .
Turci brže Srbe odriješe ,
iz pušaka u vis opališe ,
pa četiri slame zapališe ,
Od Alije Turci pobjegoše .
Bektašević iz Konjica gleda ,
od radosti srećan , lica vedra .
Čuo puške i vatre vidio ,
Misli da je u svemu uspio .
Bolje Špago Alija uspio ,
sve komšije Srbe je spasio .
Junaštvom je istoriju pis'o
i stvarao bratstvo i jedinstvo ,
baš u vrijeme turske vladavine ,
kad sveštenstvo zavađa nacije .
Od tad Srbi Aliju volješe ,
za dobrotu dobrom uzvratiše .
Sloga , bratstvo i jedinstvo važu ,
Muslimani i Srbi se slažu .
Kao braća to vredi i treba
Mržnja , razdor , narodu ne treba .
Alija se Špago oženio ,
i dobar je porod zadobio .
Odgajio do sedam sinova ,
sve gorštaka kao sokolova .
Osamdeset navrši godina ,
oženio najmlađega sina .
Sinu Salku napravi veselje ,
na svadbi se pjeva , pije , jede .
Skupili se po izboru momci ,
Mladi , čilni , ljuti Hercegovci .
Bacaju se kamena s'ramena
i sve skaču skoka iz čusteka ,
ko će bolje i ko može dalje .
Kad im Špago priskoči Alija ,
starca bijela brada zagrlila .
Starina se prihvati kamena
i vješto ga baci sa ramena ,
jednom baci , momcima prebaci ,
jednom skoči , momcima preskoči .
Alije se momci postidješe ,
bijelu mu bradu poljubiše .
Alija ih sokoli i tješi :
< Oprostite i ja pogriješi < .
Do svoje se kuće povratio ,
abdest uz'o i podne klanjao .
Sa duhanom kesu otvorio
i vještinom cigaru savio .
Kad Alija cigar ispušio ,
smješeći se dušu ispustio .
U žalost se pretvorila svadba ,
zamukla je šarkija i gajda ,
Mjesto pjesme k'o rijeka suze ,
smrt prokleta što Aliju uze .
Žalila ga sva Hercegovina .
Istina je bila i ostala .
Aliju su i Srbi žalili ,
Ljudi , žene , dugo rušni bili .
Od Alinih svih sedam sinova ,
Od živije Ibro unuk ima ,
kod Ljubuškog , Gradskoj od kamena ,
niže grada Hercega Šćepana .
Bogatstvo je sa Ibrom se sresti
i sa njime govor zametnuti .
Komšije ga rado posjećuju ,
od njeg’ dobre savjete primaju .
Znanje čuje ko je Ibru doš'o ,
kao da je cio svijet proš'o .
Što o đedu Aliji govori ,
mnogi starac to isto potvrdi .
Ja sam Ibra Špagu posjetio ,
na dijelu pjesmu sastavio .
nek’ se čita i uz gusle pjeva
Alijino junaštvo i djela . ( 1 )
1. Arnautović Džemail . Pjesmarica ( odabrane narodne epske pjesme , jubilarno
izdanje ) . Aliju Špagu nije hteo čelik ni olovo . Priboj , 1975 : 159-166 .
Pripremio : HALID SADIKOVIĆ
Na fotografiji s lijeva na desno do Sade sjede Osman , sin narodnog junaka Alije Špage i njegov unuk Ibro , sin Osmanov , koji je 1975. godine Džemailu Arnautoviću , poznatom sandžačkom narodnom pjevaču , prenio predaju o svom djedu . Alijin unuk Ibro je dedo Smaila Špage , autora napisa < Tragom jedne fotografije > , objavljenog nedavno na ljubusaci.com