ZUMBUL (HYACINTHUS)

zumbul

 

„Noćas,iako je majka iznijela sve vaze iz sobe,zumbuli su mirisali cijelu noć.Bili su to prvi,još mladi,bijeli i čvrsti cvijetovi kojima se proljeće oglašava.Moja sestra donosila je,blaga od sreće,nove vezice cvijetova,prvo bijelih,zatim plavih,modrih i šarenih.Cijeli stan bio je ispunjen prozračnom maglinom mirisa,čak i kada su prozori bili otvoreni…”

Ovako počinje pripovijetka „Otac ili zumbuli” pisca Davida Albaharija.Osim Albaharija,zumbule su u svojim djelima pominjali i drugi književnici.Cvijet zumbula prisutan je u lirici Alwkse Šantića i Đure Jakšića.U narodnoj književnosti zumbul je najčešće metafora za ljepotu(zumbul djevojče).

Zumbul je dobio ime po Hijakintu,junaku starogrčkog mita koji je bio najljepši sin muze Klio i Pira,kralja Makedonije(odnosno,Amikla i Diomede).Hijakinta su slavili tokom trajanja ljetnog spartanskog festivala(Hijakintija) koji je trajao tri dana:prvog dana tugovali bi za poginulim junakom,a druga dva dana veselili se u čast njegovog ponovnog rođenja.

Naime,prema legendi,lijepi Hijakint bio je miljenik boga Apolona.Jednom prilikom,oni su se nadmetali u bacanju diska.U namjeri da zadivi Hijakinta,Apolon je bacio disk svom snagom.Hijakint je potrčao da ga uhvati,ali ga je disk pogodio u glavu i usmrtio.Prema drugom mitu,Zefir,ljubomorni bog vjetra,skrenuo je svojim duvanjem putanju diska i tako usmrtio Hijakinta.Očajni Apolon nije dozvolio Hadu,bogu podzemnog svijeta,da mladića odnese u podzemlje,već je učinio da iz njegove krvi nikne cvijet-zumbul.Cvijet je trebao da čuva sjećanje na mladog Hijakinta i ljepotom i mirisom dočarava Apolonovu ljubav i bol zbog njegove smrti.

Početno slovo Hijakintovog imena-ipsilon(u) izgleda,zapravo,kao cvijet zumbula.Ovidije je pisao da su Apolonove suze u stvari oblikovale cvijet zumbula.O zumbulu su pisali Plinije Stariji,Vergilije i Teokrit pominjući njegov božanstveni miris i crvenu boju,što navodi na pomisao da je zumbul nekada bio crvene boje.

Na turskom jeziku se kaže sumbul.Zanimljivo je također da su Perzijanci zumbulima ukrašavali stolove za vrijeme dočeka njihove nove godine.A Muhamed je rekao:”Da imam dva komada hljeba,prodao bih jedan i kupio zumbule,jer oni će mi dušu nahraniri”.

Inače,zumbul pripada rodu monokotiledonih skrivenosjemenica.Biljke iz ovog roda rastu slobodno u prirodi u predjelima jugozapadne Azije,u Libanu,Izraelu,Iraku i Iranu.Prirodna staništa zumbula su kamenjari,od priobalja sve do visokih planina.Zumbul je višegodišnja zeljasta biljka s podzemnim stablom u vidu lukovice.Može da dostigne visinu do 50 cm,sa četiri do dvanaest prizemnih listova i jednom stabljikom cvijeta koji nosi grozdastu cvast.Kod gajenja zumbula cvast može da ima i pedesetak cvijetova.

Zumbul cvjeta u proljeće:cvijetovi su veoma mirisni,plave,ružičaste ili bijele boje.Na istoku Sredozemlja zumbul se gaji odavnina,a u ostalim krajevima poznat je od XVI stoljeća.U Holandiji su još u XVIII st.gajili više od dvije hiljade hibrida ove biljke.Ulje zumbula koristi se za pravljenje parfema,a iz cvjetova se dobija plava boja.

Cvijet zumbula znači strastvenu ljubav,tačnije-ljubavnu čaroliju.Plavi zumbul-postojana ljubavna osjećanja,bijeli-nježna,a crveni,baš kao u starogrčkoj legendi-ljubavnu bol.Zato vodite računa o tome koju boju zumbula poklanjate.

Izvor:Zabavnik

6037 Posjeta 1 Posjeta danas