Gluha su doba:
Pun mjesec vedrim nebom se šeće,
Obasja polja,mirisno cv*jeće,
Obasja vode,zelene gore,
Kolibe sitne,gospodske dvore,
Obasja njive,zidine stare,
Livade cvjetne,vite munare;
Obasja moći Božijeg rada
Krševe ljute-Blagaja grada;
I sve to blista i sve to titra,
U bujnom sjaju mjeseca hitra.
Gluha su doba:
Lahorić tihi lišćem žubori,
Ko da mu tajne ptičice zbori;
Listak se listu svio do tala,
Ljubica plava zemlji je pala;
Talasi tihi tihano šume,
Ljube se,grle,među se kume.
Gluha su doba,a blaga pjesma
Noćnom tišinom ko rajska česma
S Blagaja,grada gorskijeh vila,
Dolinom cvjetnom prostire krila.
A Blagaj grad ih ko starac s*jedi,
Sm*ješeć se ozgo radosno gledi,
I njegov lik pun ponosa čista,
U bistroj Buni treperi,blista.
Izbor:Kemal Mahić