CRVENI GRM

Cgrm

Osam kilometara jugozapadno od Ljubuškoga prostire se naselje Crveni Grmm,s površinom od 11.830 kvadratnih kilometara,najvišom kotom 219 metara,a najnižom 21 metar.Prema popisu iz 1991. selo je imalo 1081 stanovnika.Uz zaselak Radalj podjela sela obično je prema pojedinim rodovima-Hercezi,Pavlovići,Nižići,Kraljevići. U popisu katoličkoga hercegovačkog puka 1743.zabilježeno je u Crljenom Grmu 49 žitelja,31 odrastao i 18 djece(obitelj Prasac,dvije obitelji Matić,Račić,Ereš,Gavran,Marinović i Kozičić),a 1768.četiri obitelji(Nižić,Praščević,Erešević i Matić),s ukupno 47 žitelja.

Crveni Grm pretežito je krševit kraj,s manjim brdima(Radalj,Glavice,Zmijinac,Uletin vrh,Ođanica,Sadići i Katina Glavica) i manjim poljem Jezerac,preko kojega teče granica s Hrvatskom.Polje može privremeno poplaviti kada izbiju podzemne vode.Ime sela prozirno je,samo nije lako odgonetnuti odakle crvena boja,možda po drvetu smrdelja(Pistacia terebinthus),koji porumeni u kasnu jesen.Selo je smješteno uz regionalnu cestu R-424 Mostar-Ploče i cestu Crveni Grm-Prolog,koja je od Ljubuškoga do lokaliteta Stražnice vodila do Marmontove ceste(tzv.Francuske ceste) i bila svojedobno cesta prvog reda.Kada je ona izgrađena u austrougarsko doba,povezala je Crveni Grm sa svim susjednim gradovima(Ljubuški,Čapljina,Metković,Vrgorac).O tome svjedoči spomen-ploča iz 1882.,uklesana u stijenu pored ceste Crveni Grm-Teskera,na lokalitetu koji je i dobio ime Ploča.Zalaganjem Turističke zajednice ŽZH-a a i poduzetnika Jure Zelića Ploča je uređena kao odmorište.

U Crvenom Grmu ima veći broj pretpovijesnih kamenih gomila,od kojih je jedan dio oštećen i devastiran.Ima ih u skupinama u okolici Jezerca,oko groblja Kukavice i u zaseocima Radalj i Kraljevići.Desno od ceste Crveni Grm-Prolog nalazi se skupina gomila,po kojima je lokalitet dobio ime Gomile.Među njima je jedna na vrhu manjega brda,čiji je opseg oko 20 metara.Na istoimenom brdu,blizu kuće Mihaljevića i Medića,nalazi se pretpovijesna gradina RADALJ.Zaravan na vrhu 20×25 metara,kasnije prekopana italijanskim rovom iz II svjetskog rata,bila je vjerovatno utvrđena suhozidom.Na obroncima može se pronaći ulomaka keramike i žrvnjeva,što gradinu može okvirno odrediti u brončano i željezno doba.U upisniku Arheološke zbirke Franjevačkoga samostana Humac,na strani 7. Zapisano je da je Mate Nižić iz Crvenoga Grma darovao jedan srebrni novac s prikazom krave i teleta,10.05.1884.Takve prikaze imale su drahme Apolonije i Drača,najčešće iz 2.-1.st.p.n.e.To bi značilo da je grčki i rimski novac trgovinom kolao i do Crvenoga Grma.

Nalaz u Docima(1984):-kameni stup solidne obrade;

Nalaznik:Ivan Kraljević,15.10.1984.;

Dimenzije:Visina 135 cm,opseg pri dnu:75 cm;opseg pri vrhu:62 cm;promjer baze: 22 cm;udubina u bazi:4 cm;kružni vijenci:š-3,5 cm;

Gatacija:Kasna antika,5-6.stoljeće(?);

Objekt:Ranokršćanski oratorij(?);

Smještaj:Lapidarij Arh.zbirke Fr.samostana Humac;

Iz antičkoga doba nema većih i značajnijih nalaza.Može se pretpostaviti da je od Bijače,preko Crvenog Grma i Prologa jedna sporedna cesta vodila prema Vrgorcu.Frano Bulić za nju u 19.st. čuo je naziv „Salamunovo kolo“.Na lokalitetu Doci 1984.pronađen je dobro obrađen kameni stup.na zaravni 40×30 m primjećuje se obilje obrađenih kamenih kvadera,keramike i maltera.Naziru se pod zemljom substrukcije zidova.Vjerovatno je u pitanju ranokršćanska crkva,na čijim je temeljima mogla niknuti i srednjovjekovna.

Na lokalitetu Greda,koji su neki istraživači zvali Soboč,jedan km sjeveroistočno od sela iznad polja Jezerac,u ogradama Mate i Ivana Nižića,s desne strane staze koja vodi prema Teskeri,nalazi se grobište s 34 biliga,od čega 10 škrinja i 24 ploče.Ukrašeno je pet biliga s motivima križeva,rozeta,rubnih vrpca,polumjeseca,sunčeva vijenca i ljudskih figura.

U turskim defterima spominje se selo Crni Grm,vjerovatno pisareva greška,s deset oženjenih i pet neoženjenih Vlaha.Uz selo je upisano jezero Bile vode,zatim mezre Kopode,Zavala i Sirača(Sirač -danas na području Teskere).

U 17.st. kada se razvila hajdučija,zabilježeno je u „Kronici fra Pavla Šilobadovića“ da je Vicko Kežić iz Makarske krajine odagnao 1664.“18 konja iz Cerljenoga Garma“.Zadnje vijesti iz Hercegovačkoga ustanka(1875-1878) spominju da je pored granične karaule u Crvenom Grmu ranjeno nekoliko turskih vojnika.Ostaci kružne kule mogu se i danas vidjeti blizu granična prijelaza Crveni Grm,u blizini Matića kuća.

U Crvenom Grmu postoje dva groblja,starije Kukavice s grobnom kapelom i novije u zaseoku Radalj.Crkva posvećena Sv.Ivanu Krstitelju sagrađena je u novije doba.

Izvor:Ljubuško silo,autor Radoslav Dodig(2009.) 

2213 Posjeta 2 Posjeta danas