Uza sve silne bh.komuniste,Bosna i Hercegovina bi zajedno sa Bošnjacima,
u grbu Jugoslavije-bila nepostojeća.Planirani tok povijesti disciplinirane
Armije boljševika je osujetio,kao iz kakve busije,razboriti Husaga Ćišić,
umni antifašist koji nije morao biti ni ateist ni komunist da bi bio to što
jest:veliki političar,nedovoljno poznat čak i u akademskom krugu svoje
domovine,a nekmoli u širokim narodnim masama!
Mada mu je djelo veliko,još čeka na snažniju reafirmaciju koja bi “dotekla”
barem na naziv jedne uličice u Mostaru ili Sarajevu s njegovim imenom.
Ćišićevi politički prinosi potječu još iz razdoblja “Džabićeva pokreta”,iz
snažnog sudjelovanja u ispisivanju tekstova u “Musavatu”od 1906.do 1911.,
radu u egzekutivnom odboru Muslimanske narodne organizacije,te
gradonačelnika Mostara i senatora u Kraljevini Jugoslaviji,obiteljskim
sudjelovanjem u NOB-u,najposlije mandatom narodnog poslanika u Novoj
Jugoslaviji-sve do jednog presudnog trena.Do trena kad je prvom Ustavu
Jugoslavije-on jedini-rekao znamenito:NE!
Njegova predstavka koja je predhodila Ustavotvornoj skupštini od 18.januara
1946.zatajena je,a Ustav je izglasan s jednim,Husaginim,glasom protiv!Nije
želio da pred režiranom komunističkom historijom podloži svoj narod i svoju
BiH koja je “unešena u Jugoslaviju”.Kao svjedok Drugog zasjedanja AVNOJ-a
i njegovih zaključaka,piše,”zaboravnim drugovima”:
“Prema ovim zaključcima AVNOJ-a,svaka federalna jedinica aktom tog svoga
opredjeljenja stekla je i pravo na svoje vlastito narodno ime,ali samo je to pravo
uskraćeno bosanskoj federalnoj jedinici.Jedinici naime koja je po izvjesnim
obrazloženjima iznimno zasnovana na nacionalnoj ravnopravnosti Srba i Hrvata
nema nikakve garancije za svoj opstanak,niti može imati izgleda na miran
društveni i državni život.”
Upozorio je i na nesklad između identifikacije Bošnjaka,kao zasebne nacionalne
zajednice u najznačajnijim dokumentima iz rata,AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.
ZAVNOBiH Bošnjacima snažno potvrđuje nacionalni status pod imenom
“Musliman”-dok ga kasniji,AVNOJ-ev,potpuno prešućuje,što je paradoks sam
po sebi,pa upućuje na zločestu igru koju je Husaga prozreo i pred svima
objelodanio.
O samoj sjednici Skupštine postoji vjerodostojna “usmena predaja”potekla od
Skendera Kulenovića,također sudionika rasprave o Ustavu,ispričana Husaginom
rođaku Safetu Ćišiću.Zabilježena je u ovom obliku:”Poslanicima je ponuđen
tekst Ustava i rečeno im je da se o njemu izjasne.Kada se Đilas obratio prisutnima,
zbog eventualnih upita odnosno primjedbi,za riječ se javio Husaga i vrlo jasno
ga upitao šta je sa muslimanima.Đilas se odmah uputio za govornicu,gdje se zadržao gotovo dvadeset minuta,stavljajući do znanja prisutnima da je bit novog Ustava
rušenje kralja i proglašenje Republike.Nakon toga poslanicima je sugerirano da se za novi Ustav izjasne načelno.Za načelno prihvatanje Ustava bili su svi,što znači da je on načelno prihvaćen-jednoglasno.nakon navedenog izjašnjavanja nastavljen je rad u klubovima poslanika.Klub poslanika BiH se,kao i drugi,povukao u posebnu prostoriju.
Sastanak je vodio Đuro Pucar,koji je na samom početku upitao Husagu je li on čuo
što govori drug Đilas.
“Ništa ga ja,brate,nisam razumio”,odgovorio je Husaga,na što su se Skender i Hasan
Brkić glasno nasmijali.Reagirao je Pucar,koji ih je ukorio za neozbiljno držanje.Nakon
što su poslanici ponovno zauzeli svoja mjesta,počelo je usvajanje Ustava po tačkama.
Sve je teklo kako se moglo i očekivati-do poglavlja koje je tretiralo nacionalno pitanje.
Dizanje ruku bilo je unisono.Ima li tko protiv?pitao je predsjedavajući.Uzgor je bila
samo Husagina ruka!On je glasao protiv.”
Da Husaga Ćišić nije ništa drugo uradio u svom životu,samo bi to njegovo “ukucavanje šeste baklje u grb Jugoslavije” predstavljalo svojevrstan spomenik političkoj mudrosti I našoj kolektivnoj zahvalnosti.
Husaga-iskonski antifašist.
Autor:Ibrahim Kajan(Avaz)