Zatvoreni kao mlijeko u tetrapaku,
kao knjige koje više niko ne otvara,
kao muzika u cijevima orgulja
koje niko ne svira,
stali kao satovi umorni od vremena,
nijemi kao razglednice Praga
zaleđenih uspomena,
kao vodopad koji je zaboravio
da huči u svom padu;
ni bor koji viri u naše sobe
ne vjeruje u promjenu,
previše se maski anđeoskih lica
uplelo u njegove grane –
čim svane,oko njega kruže vrane,
ptice od mraka.
Izbor:Kemal Mahić
1144 Posjeta 1 Posjeta danas