Napomena:“Daidža“ je brat Šade,Vezirke,Mijase,Hamdije i Mugdima(hafiza Ahmeta) Mesihovića iz Vitine!Mujo Mesihović!
Je li mu se javilo u pameti da revolucija guta
svoju djecu
dok je teglio nebrojene kante s morskom
vodom na vrh ogoljenog ostrva,
i potom ih revnosno izlijevao u jedno veliko
ništa?!
Hercegovci su,ko zapete puške,čekali avaz iz
Francuske,
a namjesto toga se za 4 mjeseca provukla tek,
štura dopisnica iz Bakra.
Kratko je napisao da je dobro.Da je zadovoljan.
Svi su odmah znali da nije u pitanju Bakar.
Daidža se spremao za Pariz,a spremili su ga
na Goli otok.
Do tamo mu putovnica nije trebala.
Sestre su,u strahu,dumale da su ga oteli strani
špijuni.Kad ono naši.
Prav-zdrav,ostavio je 26 mjeseci u
onovremenskom paklu i
vratio se kad su skoro svi zaboravili da ga je
bilo.
Prije toga je radio poslove partizanskog
komandanta,
završio diplomatsku školu i naučio dva jezika.
Potegao i u Francusku,za ambasadu se spremao
Koloplet ga je vratio u Beograd da udari glanc
na sve.
Tamo je zabetonirana njegova budućnost.
Kao brojni,zglave nije bio kriv!
Do kraja života će se uredno javljat,na svako
malo,
nadležnim u Sarajevu kao protivdržavni element
Radiće za zlatare iz Majdanpeka i Bora.Znaće
ga sve kafane.
Neće besjediti o golgoti u morem okruženom
gulagu već o životu dunjalučkom.
Ljudi će ga slušat otvorenih usta jer će,
i pored ponižavanja i potonuća,znati i moći
reći više od drugih.
Neće napraviti nikakvu diverziju.Diverzije će,
nekoliko godina kasnije,
smišljati oni kojim se redovno javljao zbog
grijeha iz prošlosti.
Mati će ocu šaptom govorit:“Kakav je to
čovjek bio!Sada je to drugi insan!“
Meni to nije bilo bistro jer nisam poznavao
onog prvog.
Čudilo me:kako možeš biti prvi pa drugi?!
Čudilo me,a nikad ih ne upitah šta im to znači!
Ja sam,iz ove vizure,znao samo onog drugog,
dragog daidžu.
Pamtim ga po bijelim košuljama što na vaniliju
mirišu.
Slikam ga:nostalgičan,blag osmijeh i visoko čelo.
Nekako preveć miran.
Dok trpa ruke u džep i kao pravi predstavnik
borskih zlatara
puni tašnice mojih sestara šuškavim
novčanicama države.
Kojoj nije bio dovoljno dobar,a koja ga je,bez
obzira na sve,
poslala na višegodišnje ljetovanje.
Tek da pocrni iznutra i promijeni strašne ideje
koje nikad nije ni imao!
Izvor:Ćilibar i perle,TZ 2008.(drugo izdanje)
Izbor:Kemal Mahić