Neretvo, bučni moj dušmane… Ni ne slutiš koliko u meni budiš uspomena i koliko me tvoja hladnoća boli. Ti ideš moru a ja ostajem uz tvoje obale puna čežnje. Ti ćeš ka suncu i toplini dok mene čeka neizvijesnost u ovom ludilu kojeg nazivamo životom. Tvoja bistra zelena boja sjećaju me na onog koji nije sad pored mene, a potreban mi je. Podsjećaš me na njegove zelene oči pune ljubavi i blagosti pa mi zbog toga bivaš i draža i bolnija nego ranije.
Ali sada nije vrijeme za ledenu tugu. April nam je razdragano pokucao na vrata i vakat je da pustimo tu toplinu da prodje kroz naša srca, da otvorimo oči na ove ljepote kojima smo okruženi.
Eh Neretvo. Tugo i ljepoto moja. Tvoje me obale mame i smiruju. Zvoni stara kaldrma gradom Mostarom, sa obližnjih džamija uče mujezini i huk Neretve nadjačava sve razgovore. Svaki prolaznik zastaje i ne može se nagledati ljepote ovog grada.
Lijepih li džamija i divnih li česmi… Mostar je raj za oči i merak za dušu. Na terasi Bristola, uz prohladni vjetar, ljudi piju kahvu i uživaju u svakoj sekundi provedenoj na čistom zraku i posljednjim zrakama sunca.
Iznad Bristola, sa lijeve strane Neretve, nalazi se Ćoše Jahja Hodžine džamija. Idući dalje finom, glatkom kaldrmom nailazimo na Karađoz–begovu džamiju okruženu kamenjem i sa najljepšom munarom u čitavom Mostaru. Od posebne turističke važnosti su Bišćevića sokak i Muslibegovića kuća koja je nacionalni osmanski spomenik.
Blizu Starog mosta je i Mehmed-pašina džamija koja trenutno nije u funkciji, ali je turisti redovno posjećuju i dive se kamenu od kojeg je napravljena i njenoj kapiji. Svjedok je vremena i čuvar stare mahale. Visoke kamene kuće, slične onima na primorju sa prekrasnim prozorima na kojima se nalaze saksije sa šarolikim cvijećem, zanose ljepotom svakoga ko prođe tim dijelom grada.
I konačno, stigosmo i do simbola grada Mostara. Simbola postojanosti, povezanosti i zajedništva – Starog Mosta. Bože, koliko je ljepote u svakom sokaku i svakom kamenu kojim je popločan. Koliko je samo nježnosti i ljubavi u svakom onom suveniru koji se prodaje po ćoškovima. Meni se čini kao da se sva historija Mostara sliva u jedan suvenir – tu jednu uspomenu koju će, vjerovatno, svako od nas kupiti da bi se sjećao divnih dana koje je tu proveo.
U Šadrvanu, restoranu uz sami Most, poslužuju se tradicionalna bosanska jela a na ulazu vas dočekuju djevojke obučene u narodne nošnje. Ponosno se vihore zastave i grbovi naše domovine po prozorima, sokacima, krovovima.. Ponosno i ja pričam o prelijepom starom gradu koji mi se ugnijezdio u srce i sa ponosom kažem: Ovo je Bosna i Hercegovina!
Zajedno sa beharom cvjeta i Mostar. A Boga mi, cvjeta i duša. Sve nam nekako biva ljepše, pa čak i ona čežnja u grudima se smiri kada nam tu prazninu nadomjesti ljubav prema Mostaru i vezanost za hladnu rijeku kakve nigdje nema.
Merak.ba, piše: Ajla Šabić