ATIF LJUBOVIĆ: USIĐELICA

U sobi sa pokućstvom teškim sjedi

i čarapu plete…

Kroz prozore niske

malaksale zrake jesenjeg sunca svjetle,

Sva soba miriše teško,zrelom jeseni

na njezinom licu.

 

O,davno,davno nekad mislila je ona

na,k'o kupina crne,razigrane oči mladića,

i kao san to je pokopala u se,

I posle,kada su mnoge jeseni dozrele,

u njoj se budi san…

 

Nečujno u staklu prozorskom

pucaju mlake zrake jesenjeg sunca

i tiho mile po podu…

Polako na zidu

Časovnik guta vrijeme…

U sobi teško vonja jesen;

u njoj se budi davno pokopan san…

 

Tako ona i dalje čarapu plete,

i sjedi na staroj hrastovoj stolici…

 

Izvor:Atif Ljubović(Ljubinje 1904-1955(SA):Sabrane pjesme,SA 1984.

Prilagodio:Kemal Mahić

1149 Posjeta 1 Posjeta danas