Imenovanjem dra Nikole Mandića za zamjenika zemaljskog poglavice početkom aprila 1914. godine ostao je upražnjen mandat saborskog zastupnika za kotar Ljubuški-Stolac. Za to mjesto u Saboru u naknadnim izborima kandidirali su se sarajevski advokat dr Ivo Jelinović kao oficijelni kandidat hrvatskog saborskog kluba, odnosno ispred „Hrvatske zajednice“ i urednik „Hrvatskog dnevnika“ Rudolf Boić ispred „Hrvatske katoličke udruge“. Oba su imala značajne šanse u izborima; bili su pretstavnici najjačih stranaka u zemlji, raspolagali su velikim novčanim sredstvima, za njih su agitirali narodni zastupnici i stranačka glasila. (1, 2)
Kao treći, samostalni kandidat istupio je dr Andrija Petrović, sudski pristav iz Sarajeva, Ljubušak, rodom iz Klobuka, briljantan učenik bečke pravne škole, doktor prava, mlad, u punom zamahu profesionalne aktivnosti.
U predizbornom periodu od početka travnja do 10. lipnja kad su izbori održani, narod izbornog kotara Ljubuški-Stolac preko svojih pretstavnika pokazao je javno svoju težnju i želju da ga u bosansko-hercegovačkom zemaljskom saboru zastupa dr Andrija Petrović. U maju 1914. godine potpisani općinski glavari izbornoga kotara Ljubuški-Stolac upravili su dru Andriji Petroviću, sucu u Sarajevu ovo pismo:
„Mi, podpisani glavari i ostali predstavnici seoskih općina ozbornoga kotara Ljubuški-Stolac, častimo se u ime naše i u ime naših općinara ponuditi Vašem gospodstvu kandidaturu za saborskog poslanika u katoličkoj kuriji izbornoga kotara Ljubuški-Stolac u kojem je saborski mandat ispražnjen odlaskom dra Nikole Mandića iz bosansko-hercegovačkog zemaljskog sabora. Znademo, da će Vama biti teško napustiti Vaše sudačko zvanje i stupiti u izrazitu i tešku borbu za narodna prava, ali se istodobno nadamo, da će Vas ljubav za naš narod sklonuti da se odazovete našem pozivu i da se primite ponuđene kandidature za saborskog poslanika. Ujedno Vas molimo da dođete u naš kotar i održite nekoliko narodnih skupština, na kojima biste i svoj radni program razvili. Nadajući se, da ćete se našem pozivu odazvati i ponuđenu kandidaturu primiti, bilježimo se s visokim poštovanjem.
U Ljubuškom, mjeseca maja 1914.
Za selo Grude: Ivan Ćorluka, glavar. Za selo Cerno: Vidak Planinić, glavar. Za selo Stubicu: Andrija Pehar, glavar. Za selo Ružiće: Jozo Bunoza, glavar. Za selo Borajnu: Stipan Marić, glavar. Za općinu Klobuk: Ivan Petrović, glavar, Mate Šimunović, glavarev zamjenik i Matan Petrović, vijećnik i posjednik. Za selo Vojniće: Ivan Čuljak, glavarev zamjenik i Ivan Tolj-Žutan, vijećnik i posjednik. Za selo Humac: Petar Mlinarević, glavar i Jozo Mlinarević, posjednik. Za selo Bijaču: Jure Čužić, glavar. Za selo Zviroviće: Mate Brajković, glavar. Za selo Tihaljinu: Stipan Milas, glavar. Za selo Drinovce: Mate Šimić, gostioničar i posjednik. Za općinu Studence: Luka Keža, glavar i Marijan Ereš, gostioničar i posjednik. Za selo Radišiće: Miše Primorac, glavar, Juko Tomić, trgovac i posjednik, Mate Ravlić, gostioničar i posjednik. Za selo Hardomilje: Ante Mandić, glavar. Za selo Lisice: Matiša Bilić, posjednik. Za selo Puteševicu: Jozo Ivandić, glavar. Za selo Veljake: Nikola Čuljak, glavar, Pilip Grbavac, posjednik i Ante Čuljak, posjednik. Za selo Šipovaču: Mijo Grbavac, glavar. Za selo Grab: Mate Kraljević, glavar. Za selo Vašaroviće: Ivan Matijašević, glavar, Jozo Puljić, posjednik i Jure Vegar, posjednik. Za selo Orahovlje: Mate Škorput, glavar. Za selo Grabovnik: Ivan Markotić, glavar. Za selo Proboj: Stojan Čuvalo, glavar i Jure Nuić, posjednik. Za selo Dragičinu: Stipan Palac, glavar, zastupnik i posjednik. Za selo Pregrađe: Jure Gašpar, posjednik. Za selo Zviriće: Jozo Jurković, glavarev zamjenik. Za selo Vitinu: Jure Majić, posjednik. Za selo Crveni Grm: Franjo Bezer, posjednik i Blaž Radić, posjednik itd“.(3)
Predizborne manifestacije u Ljubuškom pokazale su spotano i bezrezervno povjerenje naroda nezavisnom kandidatu dr Andriji Petroviću:
„Juče prijepodne obdržavao je ovdje kandidat za naknadne izbore kotara Ljubuški-Stolac dr Jelinović izbornu skupštinu. Bilo na skupštini neko desetak franjevaca i samo pet seoskih glavara i još dvaest izbornika. Kada je narod čuo da je ovamo prispio i narodni kandidat dr Petrović, domaći sin, odmah se okupiše oko njega te ga zamoliše da se obdržaje izborna skupština u hotelu. Za tili čas sakupio se sav seoski narod koji se desio u Ljubuškom. Pošto u hotelu nije bilo mjesta mnogo je izbornika bilo pred hotelom. Izim dra Petrovića govorilo je na skupštini još više seljaka. Govor dra Petrovića bio je oduševljeno prihvaćen. Na predlog izbornika Jurana Majića svrstaše se svi skupštinari u povorku te na čelu sa drom Petrovićem obilaziše gradom, da demonstriraju proti izborne skupštine dra Jelinovića. Iza ove izborne manifestacije došlo je do sukoba između Frane Čuture i više izbornika. Izbornici su fratru spočitavali da za agitaciju u korist Jelinovića upotrebljuje oltar i crkvu, odaklen svog kandidata javno vjernicima preporučuju. Nadalje spočitavahu franjevcu što je kod prijašnje jedne izborne skupštine blagosivao i škropio svetom vodom, da ih tim sredstvima pridobije za svog kandidata Jelinovića. Franovci za dra Jelinovića vode upravo nečuvenu agitaciju. Obilaze sela, spavaju u seljačkim kućama, te mjesto da ispovijedaju vjernike u crkvi, čine to sada po selima i u kućama, da bolje samo mogu agitovati za svog kandidata. Međutim su prošla vremena kad se moglo ovako narod za nos vući. I ovdje narod, ako je još i dosta zaostao ipak progledava i znade tačno lučiti crkvu od politike. Uostalom, narod će 10. lipnja svoju reći, a ta će sigurno biti osuda za one, koji se kod agitacije služe nedopustivim sredstvima“. (4)
Dr Andrija Petrović našao je punu podršku i u Čapljini: „U nas je veliki interes za naknadni izbor u našem izbornom kotaru pa smo zato željno očekivali izborni sastanak. Juče je doista narodni kandidat dr Petrović obdržavao pouzdani sastanak izbornika koji je uspio. Izborni proglas Ljubušaka koji ste u vašem listu objelodanili, potpisalo je deset seoskih glavara. Općenito se drži da će ovi izbori značiti borbu s jedne strane protiv fratara (kandidat Jelinović), a s druge strane protiv popova (kandidat Boić). Zato se s interesom očekuju rezultati. (5)
U toku žestoke izborne borbe sve više je rasla napetost između Petrovićevih konkurenata, bivših „udrugaša“ i „zajedničara“. Iz upućenih krugova saznalo se da su se hercegovački franjevci povukli sa izbornog poprišta, ali da se za kandidata Boića zalaže i radi u kotaru njegov redakcioni kolega Tadin. (6) Poslanici Tadin, Veseličić i biskup Šarić i drugi poslanici bivše „katoličke udruge“ navijestili su istup iz radne većine zbog vladine kortešacije protiv udrugačkog kandidata u kotaru Ljubuški. (7) Iako je „Hrvatski dnevnik“ povukao i požalio sve objede donešene protiv dra Mandića radi izbora u ljubuškom kotaru, njegov kandidat Boić ima male šanse. (8)
Po vijestima što su stizale sa birališta u Ljubuškom, izabran je kod današnjih naknadnih izbora ogromnom većinom dr Petrović za narodnog zastupnika u bosansko-hercegovačkom saboru. (9) Konačno su objelodanjeni i službeni podaci. Ukupno je predano 6.049 glasova, od toga su dobili dr Andrija Petrović 3.787, dr Ivo Jelinović 1.787 i Rudolf Boić 475 glasova. Nakon izbora priredio je narod u Ljubuškom ovacije izabranom zastupniku dr Andriji Petroviću. (10) „Gdje je trebalo što poraditi za hrvatsku stvar bio je „dr Andrija“ prvi i najustrajniji radnik i njegovi zemljaci Ljubušaci i Stočani pogodili su dobro kad su najdragocjenije što jedan narod može dati-povjerenje dali „svom ditetu“ dru Andriji Petroviću. Dosadašnji rad dra Andrije Petrovića utvrđuje uvjerenje da je tako važan mandat kao onaj kojeg je imao dr Nikola Mandić, prijašnji predsjednik Sabora, dospio u dobre ruke“. (11)
Poslije izbora su se pojavili novinski napisi sa tvrdnjom da se dr Andrija Petrović kao činovnik (sudski pristav) po Ustavu ne može kandidovati u Sabor. U tome su opozicioni listovi vidjeli jasno nastojanje zemaljske vlade da poništi izbor:
„U trećoj izbornoj kuriji kotara Ljubuški-Stolac izabran je narodnim zastupnikom sudbeni pristav dr Andrija Petrović, te je nakon izbora zatražio otpust iz službe. Jučerašnji „Sarajevski list“ kao službeno glasilo donosi službenu obavijest da dr Petrović nije riješen službe, te se ujedno povlači obavijest od 28. prijašnjeg mjeseca prema kojoj bi dr Petrović bio riješen službe sudbenog pristava. Na osnovu tog inkompatibilitetnog slučaja ne može dr Petrović ući u Sabor“. (12) „Kako je poznato, u naknadnom izboru za ljubuški kotar, bio je izabran liberal dr Andrija Petrović. Današnji službeni list donio je saopćenje da novoizabrani zastupnik u ljubuškom kotaru Petrović nije riješen svoje sudačke službe. Ovu vijest službenog lista bosansko-hercegovačke vlade oporbene novine tumače time da je to jasan dokaz kako zemaljska vlada hoće da uništi ovaj izbor“. (13) „Kao što sam već javio, narodni zastupik dr Andrija Petrović nije još riješen svoje službe kao sudski pristav. Na mjerodavnoj strani rekoše mi da činovnik ne može po ustavu kandidovati u Sabor, a Petrović nije svojim pretpostavljenima oblastima javio da će se kandidovati. Doktor je Petrović sada u disciplinarnoj istrazi, te dabome, dok god ne bude istraga gotova, ne može biti riješen svoje službe kao sudac. Zato mu neće praviti nikakovih neprilika da uđe u Sabor. Doznajem da je dr Petrović juče dobio vjerodajnicu. On će u subotu u saborskoj sjednici biti zavjeren kao zastupnik. Vašem dopisniku izjavio je večeras dr Petrović da je Okružni sud na svojoj sjednici od 6. ovog mjeseca zaključio da nema ništa proti tome da se on riješi od službe. Međutim je 8. o. mj. bio prispio i spis o njenom rješenju i to rješenje je u zvaničnim novinama objelodanjeno. Nu odjednom mu bi rečeno da je njegov spis o rješenju natrag vraćen. Šta tome može biti uzrok i on se, veli, ne može domisliti“. (14)
U prvom intervjuu poslije izbora dr Petrović je naveo okolnosti koje su odlučile da bude izabran: „Već se prije dvije godine o tome radilo da se izrazi nepovjerenje tadanjem narodnom zastupniku dru Nikoli Mandiću, u svrhu ne bi li se on zahvalio, a mjesto njega da se kandidatura meni povjeri. Međutim, izabranici su od toga odustali. Prema tome je, kako vidite, već odavno pripravljan teren za moj izbor. Kad se je početkom aprila ove godine dr Mandić na mandatu zahvalio, jedno 20 glavara iz izbornog kotara potpisalo je jedno pismo za mene u kojem mi je ponuđena kandidatura za izborni kotar Ljubuški-Stolac. Ja sam kandidaturu na osnovu te ponude primio. Osim toga me je preporučila izbornicima i mlađa hrvatska inteligencija u Sarajevu jednim proglasom na tamošnje izbornike. Pošto kao sin tamošnjeg kraja poznajem prilike i narav onoga naroda znao sam udesiti agitaciju bolje nego druga dva moja protukandidata. U toj borbi bio sam nišan žestokih napadaja osobito od pristaša dra Jelinovića za koga je radio hrvatski saborski klub, mnogo zajedničara iz Sarajeva, svi fratri, veliki dio popova, svi imućniji trgovci i gotovo svi činovnici cijelog izbornog kotara i napokon „Hrvatska Zajednica“. Kako se vidi, svi mogući faktori izim naroda kao takovog radili su protu mog izbora. Osim toga su me nedostojno napadali: „Hrvatska Zajednica“ i neke pristaše dra Jelinovića, a donekle „Hrvatski Dnevnik“, a ja sam se prema svim protukandidatima i njihovim pristašama izvanredno opširno i blago držao. Ovaj moj način borbe osobito se svidio narodu“.
U intervjuu je dr Andrija Petrović istakao da prema Vladi neće zauzeti nikakvo principijelno stanovište, nego ću svoja držanja prema pojedinim zakonskim osnovama udesiti prema potrebama svoga naroda. U agrarnom pitanju stoji i stajati će na stanovištu obligatornog otkupa kmetova, bez obzira na to, hoće li Vlada biti na tom stanovištu ili protiv toga. (15)
Napokon je 22. juna dr Andrija Petrović zvanično stekao status narodnog zastupnika: “U sinoćnoj saborskoj sjednici zavjerio je predsjednik bosansko-hercegovačkog Sabora dr Safvet-beg Bašagić novoizabranog narodnog zastupnika dra Andriju Petrovića. Dr Petrović još nije riješen državne službe. Kako će stvar dalje teći, još se ne zna. (16)
Samo malo više od mjesec dana nakon polaganja zakletve počeo je Prvi svjetski rat i narodni zastupnik dr Andrija Petrović je odmah upućen na ruski front.
1. Naknadni izbor u Mandićevom kotaru., Obzor 1914, 101, 3, od 12. travnja.
2. Naknadni izbori u hrvatskoj kuriji., Obzor 1914, 119, 3, od 1. svibnja.
3. Kandidatura za izborni kotar Ljubuški-Stolac., Novosti 1913, 135, 2, od 18. svibnja.
4. Naknadni izbor u izbornom kotaru Ljubuški-Stolac, Nedolična agitacija fratara., Novosti 1914, 138, 1, od 21. svibnja.
5. Izborna skupština, Novosti 1914,, 138, 1, od 21. svibnja, 18. svibnja.
6. Izborna borba u ljubuškom kotaru., Novosti 1914, 150, 2, od 4. lipnja.
7. Raspadanje saborske većine u Bosni., Novosti 1914, 150, 4, od 4. lipnja.
8. Opozov „Dnevnikovih“ objeda., Obzor 1914, 158, 3, od 10. lipnja.¸
9. Izbor u Ljubuškom., Novosti 1914, 157, 2, od 12. lipnja.
10. Naknadni izbor u Ljubuškom., Obzor 1914, 161, 3, od 13. lipnja.
11. Ilustrovani list 1914, 25, 586, od 20. lipnja.
12. Inkompatibilitetni slučaj., Jutarnji list 1914, 690, 4, od 18. lipnja.
13. Nakon izbora u ljubuškom kotaru., Obzor 1914, 166, 3, od 18. lipnja.
14. Narodni zastupnik dr Petrović., Sarajevo, 18. Lipnja, Novosti 1914, 165, 2, od 20. lipnja.
15. Razgovor sa narodnim zastupnikom drom Andrijom Petrovićem, Novosti 1914, 159, 1-2, od 14. lipnja.
16. Novi bosansko-hercegovački zastupnici., Novosti 1914, 168, 2, od 23. lipnja.
Halid Sadiković