Avlija jedna i ovdje ima
U kojoj sjede On i Ona
Avlija jedna eglen rado čeka
Kada njih dvoje sjednu u akšam
Ne čuju ezan,ni žubor česme stare
Ni kapija ne škripi u sumrak
Zvone samo koraci po zamišljenoj kaldrmi
Pod granama breze švedske
Zamišljaju miris dunje žute
Sevdalinka tiho, u srce ih dira…
Toči se kahva…ista je,kažu
I sa njom mirišu jutra bosanska
Tuže i jecaju akšamluci znani
Sevdalinka tiho, u srce ih dira…
Eh,stara,moja,da ti je znati
Gdje ja noćas, u snu, trknuh samo
I dok se okrenuh i snađoh…
A ti me, sa tom zaljevušom, jutros
Povrati opet ‘vamo…
Razvezao stari,priču iz starina
Priča, uz pjesmu,iz dvorišta teče
Pogledom oni, sa oblakom lete
Ka dragim i cvijetnim avlijama svojim
Karte im vozne, ne trebaju za to
Slobodni kao ptice
Što čekaju jato svoje
Ka jugu bi da polete
Sevdalinka tiho, u srce ih dira…
RIJEČ O POETESI
Enisa Popović Čengić rođena u augustu 1951.Goraždanka iz Čajniča.Radi svoj,najljepši,posao nastavnika bosanskog jezika,punih 35 godina.Njeguje izvorni bosanski izraz,lijepu bosansku riječ.Piše pjesme,kratke priče i novele.Osim poezije i književnosti bavi se i slikarstvom.Sve što uradi,pokazuje na izložbama u Geteborgu i drugim gradovima Švedske,svojim prijateljima,zemljacima i svim ljubiteljima umjetnosti.
Izvor:Enisa popović Čengić:HALKA,Lukavac 2006.nik „Kujundžić“;
Izbor:Kemal Mahić